U postu o prošloj inkarnaciji Nene Belana napravio sam jednu nenamjernu omašku, odnosno – iz priče sam izostavio njegov sadašnji prateći bend, Fiumens. Ako se pažljivije zagledamo u fotografiju Paul Whiteman Orchestra iz 1921. godine (nalazi se u Wikipedijinom članku), naime, možemo uočiti i dva člana Fiumensa (u prethodnoj inkarnaciji) – jedan stoji na stepenicama, sa trombonom u rukama (sada Olja Dešić), dok drugi sjedi blizu stepenica, sa bendžom. (Ovom prvom ne znam ime, dok se drugi zvao Mike Pingitore (Vedran Križan) i bio je stalni član benda, za sve vrijeme trajanja Paul Whiteman Orchestra. Treći član Fiumensa se u prethodnoj inkarnaciji zvao Jack Teagarden (Leo Rumora), i također je svirao trombon. On se nešto kasnije priključio orkestru, pa ga zato nema na slici. Vjerujem ipak da je Belan prepoznao sve na slici!
Isto tako, valja nadopuniti taj post sa konstatacijom da je Frank Trumbauer (odnosno Dragiša Mandić) imao niz zapaženih solo ploča, od kojih je najviše komercijalnog uspjeha imala „Singin' the Blues“ (1927), koju je snimio sa Bix Biederbecke-om i Eddie Lang-om (odnosno Zlatkom Volarevićem i Deanom Radovnikovićem). Bix je imao solo hit „In a Mist“ također 1927. godine.
U postu sa Belanom sam svakako trebao napomenuti njegovu suradnju sa George Gershwin-om (čiju sam inkarnaciju odgonetnuo već ranije – Roger Waters). Godine 1924. našli su se na vrhu top liste sa poznatom „Rhapsody in Blue“. Gershwina (kao i Bing Crosby-ja) otkrio je upravo Paul Whiteman!
Da li je netko imao više No. 1 hitova od Whitemana/Belana? Ne. (Elvis je imao 18 singlova na broju 1, koliko sam uspio pobrojati.)To je apsolutni rekord, koji sigurno neće biti nadmašen.
Post je objavljen 13.07.2020. u 07:56 sati.