Ako se mene pita tko je najbolji domaći kompozitor na području pop-rock glazbe, bez razmišljanja velim da je to Neno Belan. Osobito cijenim njegove pjesme iz 80tih i 90tih godina. Uvijek sam se divio njegovom skladateljskom umijeću, pa sam tako bio napisao i jedan niz pjesama u njegovom stilu, prije jedno 20ak godina. S obzirom na ovu činjenicu, razumljivo je da me je živo zanimalo tko je bio Neno u prethodnoj inkarnaciji.
Nekako sam sa skepsom gledao u te fotografije američkih kompozitora i izvođača popularne glazbe iz 20tih i 30tih godina, misleći da nikad neću pronaći među njima Belana. No, sasvim nedavno, stvari su se neočekivano počele odvijati u pozitivnom smjeru. Ne samo da sam razotkrio njegovu inkarnaciju, već i kompletne postave „Đavola“ iz 1985. koja je, kako veli Wikipedija, „najpoznatija“! U tome mi je pomogla, interesatno, slika bas gitariste Dragiše Mandića (to je onaj s brčićima), iz jednostavnog razloga što najviše nalikuje na svoju prethodnu inkarnaciju, jazz saksofonista Frank-a Trumbauera. (Ma nije to on, prvo sam pomislio, ali hajde, da probam.)
Ako pročitamo Wikipedijin članak o njemu, možemo ga odmah povezati sa drugim jazz glazbenicima – gitarist Eddie Lang (sada Dean Radovniković), svirač roga i klavijaturist Bix Biederbecke (sada Zlatko Volarević). Ovaj potonji, veli Wikipedia, bio se 1927. pridružio sa Trumbauerom malom 8-člani orkestar Paula Whitemana. A Whiteman, dakle šef orkestra, je prethodna inkarnacija – Nene Belana! Još pridodamo Joe Venuti-ja (sada Igor Kmetić), koji je sa Langom u duetu snimao jazz glazbu tokom 20tih i 30tih godina – i eto ti kompletne postave „Đavola“ iz sredine 80tih godina.
Malo zbunjuje što su se u ovim novim inkarnacijama većinom opredijelili da sviraju druge instrumente, međutim usporedba njihovih fotki ne može prevariti. Odnosno, ne mogu sva petorica 'slučajno' nalikovati na svih pet članova najpoznatije postave popularnog splitskog sastava.
Interesantno je da sam, ne znajući da se radi o inkarnaciji Nene Belana, snimio njegove dvije pjesme na USB, „Whispering“(1920) i „Smoke Gets in Your Eyes“ (1934). Prva pjesma je bila na samom vrhu američke top ljestvice 11 tjedana. Druga pjesma je bila pretposljednji broj jedan za Whitemana, koji je nedvojbeno bio jedan od najboljih i najuspješnijih američkih izvođača (i skladatelja) iz ere jazza i swinga. Zvuči pomalo nevjerojatno da je Whiteman imao ukupno 32 „No. 1“ hita tokom 20tih i 30tih godina prošlog stoljeća!
Post je objavljen 11.07.2020. u 07:47 sati.