Osnovne životne interakcije nalaze nam se u područjima automatizma. Svrha im je da djeluju, pa njihova vidljivost nema bitnog značaja.
Viđenja su posredni procesi, a to nosi kašnjenja. Ta kašnjenja ne bi bila dobra za spomenute osnovne životne funkcije.
Naše svijesti, međutim, rade sa viđenjima u što ubrajam i percepciju osjećajima. Svijest tako radi sa izvjesnim kašnjenjima ili čak i bez svijesnosti o nekim procesima. Jednostavno ima, čak puno, toga što ne vidimo, pa ni ne osjećamo, te tako ni ne percipiramo. Spektar toga je donekle individualan. Tako neki vide ponešto, što neki drugi ne vide. Različiti smo.
Ima stvari i procesa koje ne vidimo očima, ali ih osjećamo ili vidimo rezultate njihovoga djelovanja. Oko ima ustvari uski spektar svijesnog prepoznavanja svijetla. I taj je spektar osoban. Neki vide i ono što drugi ne vide. Ali ima i onih koji okom skoro ništa ne vide, kao ja na primjer.
Kao onaj koji jednim okom kroz maglu ponešto razabire, nastojim prepoznavati na druge načine. Kada su oči dobro radile, zanemarivao sam 'gledanja' drugim načinima. Neke stvari sada vidim i doživljavam drugačije. Često se pitam kako je onima koji su slijepi od rođenja? Oni nemaju iskustvo viđenja svijetlom.
Svijestan sam da ima onih koji ne čuju, pa i onih kojima je percepcija drugačija iz raznih razloga. Te razlike su bogatstvo, ali mogu stvarati i probleme.
Hvala za vidljivo nevidljivu sliku ... :)
Društvo čine pojedinci. Zbog spomenutih razlika postoje razna viđenja i prijedlozi zajedničkih djelovanja, ali i pojedinačnih sa djelovanjem na užu ili širu zajednicu. Zajedničke odluke bi trebale biti za zajedničko dobro. Sve bi bilo dobro kada bi svi vidjeli čemu vode te zajedničke odluke. Kod procesa odlučivanja i odabiranja nitko ne vidi sve. Pri procesu uvjeravanja kod odlučivanja većina predloženoga nije praktično vidljiva. To otvara velike mogućnosti manipulacija. Namjere bi trebale biti za opće dobro. Jesu li? U tome smo poput sljepaca. No, život ne bi bio život, da svi sve vide. A možda bi i bio, ali sasma drugačiji. Tada manipulacije i neistine više ne bi bile sredstvoo uvjeravanja.
Pogledajmo što se dešava kod sljepila 'uvjeravanja'.
Onaj koji govori djeluje na zamišljenu sliku onoga ili onih koji slušaju. U društvu skoro uvijek imate jednoga koji verbalno dominira. Ako su dva rasčiste govornim argumentima tko je predvodnik. Često izgovoreno nema vrijednost, ali je važno da društvo to prihvaća.
Ima tu i onih koji šute i promatraju. Možda vide 'bezsmisao' u tome, a možda ih sve ovo zabavlja. Ako se u to upletu i intresi, pogotovo matrtijalni, sve može postati i vrlo ozbiljno. Igre sa nevidljivim mogu imati i vro vidljive posljedice.
Nevidljivo je i ono nepredvidljivo. Stvoreni smo na sliku opstanka u uvjetima u kojima jesmo. Vremenom se prilagođavamo promjenama. To nam je urođeno. Značajno je da nam promjene ne budu nagle i velike. Mnogi to nisu osvjestili. Njima prijete razna iznenađenja.
Naša su tjela određena potrebama opstanka i svrha im je da tako i funkcioniraju. Poštivanjem toga čuvamo životnu kondiciju. Noge služe hodanju. Hodanje čuva sve funkcije koje hodanju trebaju; cirkulacija, protok energije reguliranjem šečera u krvi, normalan rad srca, izostanak nepotrebnog masnoga tkiva. To je život usklađen sa prirodom. To je put zdravlja.
Mnogi vole kratke prolazne ugode i nerad. Ne sagledavaju posljedice. Ne poštujući prirodu zazivaju nezdrave procese. Ne vide vezu prirode i života; Istine i života.
Najavio bi područje 'fknih energija'. Nevidljive i skoro neuhvatljive skrivaju zagonetku života. Uvažavajući ih, mijenjamo sliku života.
Poštujmo i čuvajmo prirodu. Time čuvamo i svoje živote.
Eto, govorio sam i ja. Na neki sam vas način uvjeravao. Nije mi to bila namjera. Pričam što vidim i nadam se da će ponetko od vas u tome naći nešto dobro i poticaj da gradite svoj put Istni.
Voli vas