Jučer je nekoliko ekipa u Srbiji prosvjedovalo sjedeći, tradicionalni način za zbuniti policiju koja ima dopuštenja za brutalnost svake vrste, tu su i novinari i malo je teže pred njima mlatiti ljude koji ništa ne rade, samo prosvjeduju na stari način. Pratim diskusije na twitteru onih koji ništa ne razumiju : "Vrijeme je da se država digne, a ne sjedi." Pa idi budalo pred specijalce nek te lijepo premlate.
S druge strane je lijepo bilo vidjeti studente koji brane dostojanstvo zagrebačkog filozofskog. Sjećam se onih čuvenih plenuma, mene bivša učenica nazvala kad su čitane podrške, nakon Žižeka sam pročitan ja, tad županijski sindikalni povjerenik, i moja studentska ekipa je bila jako glasna u reagiranju, šteta je samo bila što ta podrška nije bila zvanični stav sindikalnih središnjica.
Mi se sve više izoliramo, dosta smo bili u prvim redovima. Jučer smo skrenuli s glavnog puta po jaja i usput Jina upoznati s kokošima, nema ih baš priliku često vidjeti. Nemaju ni one pse, zalajao je i dobro ih isprepadao.