Sutra ujutro krećem.
Bit ću par dana i povjerit moru
svoj bruh i desni bolni ručni zglob.
Prvi put osunčati ožiljak.
Ponijela sam jednodijelni, al skinut ću se ja i u bikini
pa plašit malo djecu po plaži.
Ronit ću. Ohladiti obraze od ljubavnih šamara.
Penjati se na Osorščicu.
Gore ima neka crkva koju već dugo želim obići.
Tamo ću moliti da budem dobra i da oprostim.
Svima sve. I sebi.
I ljubavi koja mnoge tamne strane mora pokriti.
Da mi bude ravno sve
Rana svaka da izblijedi
Sve tamo do horizonta gdje se naziru
Susak i Unije
Vratit ću se tamnih nogu,
lica punog pjegica
od sunčevih poljubaca.
Post je objavljen 09.07.2020. u 00:17 sati.