Sjećate se kako je počeo rat na ovim prostorima? Stariji blogeri vjerojatno će se sjetiti miloševića na gazimestanu. Za one koji se toga ne sjećaju podsjetnik: "28. lipnja 1989. na gazimestanu na kosovu polju milošević je pred ogromnom razularenom pijanom gomilom vikao s govornice: Srbe niko nesme da bije!!!!"
Krenula su sbrovanja ... 1990 su krenuli balvani, pa malo kasnije Glina, Petrinja, Škabrnja, Vukovar, Dubrovnik, Sarajevo, Srebrenica, Kosovo ...
I na kraju, srbi su izgubili sve ratove, izgubili su sve što se moglo izgubiti. Samo nisu izgubili one koji su tada ratovali i još danas srbuju srbijom. Već u drugom mandatu srbiju vodi čovjek koji je četnikovao po Hrvatskoj.
Jedinog predsjednika koji je srbiju želio povesti pravim, demokratskim putem Đinđića, ubili su pred skupštinom 12.3.2003.
Zbog navedenoga, uvijek radostan gledam kako srpska žandarmerija obračunava s onima koji se usude pobuniti. I uvijek se sjetim miloševičevog govora i onoga što nije tada izgovorio: Srbe nitko nesme da bije ... SEM SRBA!
A kakav je taj odnos žandarmerije prema štrajkašima, najbolje se vidi iz govora koji je na konferenciji za tisak imao danas predsednik žandarmerije: Privedeno je toliko LICA. Čak ih se ne naziva štrajkašima, ljudima, nego običnim licima bez imena i prezimena, bez ičega ljudskog.
Sinoć u direktnom prijenosu gledam kako 3 LICA sjede mirno na klupi u parku a žandari koji prolaze počnu da ih biju pendrecima ...
Ma puno toga sam gledao kako ta LICA pokazuju svima zbog čega su se okupili da štrajkaju. A bilo je i jedno lice koje je reporterki u mikrofon vikalo: Ćale, ovo je za tebe! Na upit reporterke šta se desilo njegovom ocu LICE je odgovorilo: Umro je jer nije bilo respiratora ...
I za kraj, uvijek mi je lijepo gledati kako srbe imaju pravo da biju samo srbi i zato mi je noć bila lijepa.
Moja iskrena želja srbima da krenu stvarnim putem demokracije, bez utega prošlosti oko nogu.