Htjeli biste mjeriti vrijeme, neizmjerno i neizmjerljivo.
Htjeli biste prilagoditi svoje držanje pa čak i upraviti tijek svoga duha po danima i godišnjim dobima.
Od vremena biste učinili rijeku pa sjeli uz obalu i gledali joj tok.
A bezvremeno u vama svjesno je bezvremenosti života i zna da je jučerašnjica samo današnje sjećanje, a sutra je san današnjega dana.
I da je to što u vama pjeva i razmišlja, još i sad u povoju prvoga trenutka kad su bile pobacane zvijezde po svemiru.
Tko među vama ne osjeća da je moć njegove ljubavi bezgranična?
I tko ne osjeća da je ta ljubav, iako bezgranična, u srži njegova bića i da se ne prelijeva iz jedne ljubavne misli u drugu, ni iz jedne ljubavne kretnje u drugu ljubavnu kretnju?
Nije li vrijeme, kao i ljubav, nedjeljivo i nepromjenjivo?
A ako u mislima morate vrijeme mjeriti godišnjim dobima, neka svako godišnje doba obuhvati sva druga godišnja doba i neka današnjica zagrli prošlost sjećanjem, a budućnost čežnjom. Khalil Gibran
U zadnje vrijeme nekako mi vrijeme curi... Nastojim biti svjesna tog curenja vremena i užurbane svakodnevice. Moram priznati da nije lako. Jer misli mi lete na sto strana, a ja svaku nastojim osvijestiti.. No, prisutnost se vježba. Kada prestanem loviti vrijeme, osjetim u sebi ono nešto posebno, drugačije, iskru koja je u svima nama jednaka.
Ostavljam vam danas stihove meni dragog pjesnika i ulovljene trenutke šetnjom kroz prirodu.