Na cesti D500, neposredno pored Čvora Vranja (A8), blizu Tunela Učke, nalazi se parkiralište namijenjeno posjetiteljima geomorfološkog spomenika prirode Vela draga.
Vela draga ili Vranjska draga (po obližnjem naselju Vranja) je dio Parka prirode Učka i smještena je na sjeverozapadnom podnožju Učke. Draga je nastala djelovanjem vodene bujice na vapnenačke stijene i tako stvorila 3,5 km dug kanjon. Na njenom najistočnijem dijelu, pored Tunela Učke, skuplja se vodena bujica koja pada pedesetmetarskim povremenim slapom (najviši slap u Istri) u provaliju, te povremenim potokom vodena bujica nastavlja svoj put kanjonom sve do Boljunskog polja gdje se ulijeva u Rušanski potok koji sa sobom nosi vode od cijelog niza bujičnih tokova s obronka Učke u rječicu Boljunčicu.
S parkirališta smo krenuli geološkom poučnom stazom Vela draga. Staza prolazi kroz crnogoričnu šumu koja potom polako prelazi u bjelogoričnu.
Nakon što smo stazom prešli nešto više od 400 metara, stigli smo do samog ruba kanjona Vela draga.
Staza dalje vodi prema zapadu blizu ruba kanjona, a u par navrata se približi do samog ruba. Nakon tristotinjak metara stigli smo do vidikovca Vela draga. Vidikovac je ujedno i odmorište.
S vidikovca se pruža prekrasan pogled na kanjon sa svojim šiljastim stijenama i tornjevima koji su visoki između 50 i 90 metara. Dok se iznad kanjona vidi antena i radar pored kojih se nalazi najviši vrh Učke, Vojak (1396 mnv), s njegovom pet metara visokom kulom. Ispod vidikovca prolazi željeznička pruga, a vidi se i njen tunel.
Od vidikovca se staza strmo spušta prema dnu kanjona. Na tom dijelu treba biti jako oprezan jer staza vodi preko hrpe odlomljenog kamenja.
Potom smo došli do dijela staze koja se strmo spušta između stijena i ubrzo došli do podnožja prvog tornja, pored kojeg prolazi poučna staza. Dalje smo prošli uskim prolazom između tornja i stijene.
Staza opet prolazi preko hrpe odlomljenog kamenja i dolazi do šiljaste stijene koja ima okno kroz kojeg se vidi toranj Svijeća.
Prošli smo kroz okno, potom poret tornja Svijeća i spustili smo se sve do željezničke pruge. Na tom mjestu kanjon je najuži i tu je njegova širina 150 metara. U gornjem dijelu, blizu Tunela Učke, njegova širina je 450 metara i na tom mjestu je najširi.
Željeznička pruga Lupoglav – Štalije ili Raška pruga zatvorena je za promet, a u Velu dragu ulaze/izlaze dva tunela. Prvo smo se prugom prošetali do tunela Vranje 2 koji vodi prema jugu, preko Boljunskog i Čepićkog polja, dolinom rijeke Raše pa sve do njenog ušća (Štalije). Tunel je dugačak 728 metara i najduži je od ukupno četiri tunela na Raškoj pruzi.
Potom smo se prošetali i do tunela Vranje 1 (403 m) koji vodi prema sjeveru (Vranji i Lupoglavu).
S pruge se pruža lijep pogled prema vijaduktu Vela Draga i tunelu Zrinšćak II na autocesti A8, Tunel Učka. S druge strane se vidi na nastavak kanjona prema Boljunskom polju.
Od pruge smo natavili stazom prema istoku. Na tom dijelu staza prolazi uz same stijene kanjona. Na tom dijelu staze smo primjetili jednu pećinu.
Malo poslije pećine staza naglo skreće desno i vodi do podnožja Velikog tornja ili Comici brig, po talijanskom alpinistu, Emilio Comici (Trst, 21. veljače 1901. - Selva di Val Gardena, 19. listopada 1940.), koji je 1931. godine na njemu ispenjao prvi alpinistički smijer. Taj je toranj najpopularniji među ljubiteljima alpinizma.
Mi se ipak nismo odlučili popeti na njega, te smo nastavili dalje stazom koja prolazi između tornja i stijene.
Nakon Velikog tornja smo prošli pored šiljaste stijene, kod koje smo se počeli strmo penjati i izgubili markacije staze.
Dalje smo se držali bolje utabane staze koja se uspinje. Kako smo se penjali sve više, pogledi su bili sve ljepši.
Na geološku poučnu stazu Vela draga smo se vratili na dionici koja vodi blizu ruba kanjona, oko petsto metara od parkirališta. Na stazi smo skrenuli desno, te kada smo došli do prve klupice, sjeli smo i predahnuli.
Nakon kratkog predaha nastavili smo prema parkiralištu do kojeg smo ubrzo stigli.