Postoji bol koja se raznosi
prid večer, u krošnjama drveća
bol koja lovi noću i smuca se
po šumskim sjenkama
Postoji bol, ona prava, ona duboka
koja leži u našem biću
i od koje žeđamo
žeđamo, za utjehom
zbog koje padamo ničice
i
nalazimo se u molitvama
Postoji bol koju ne briše vrime
niti lišća napadala na nju
ikad mogu ugušit njenu snagu
koju zime ne odnesu s prvim ledovima
koju lita ne sasuše svojim žegama
Postoji bol, bol zbog boli
Bol rađanja, bol umiranja
bol življenja
Postoji bol
koja je okačena o rogove jelenima
zbog koje divokoze se upućuju
na visoke stine
Postoji bol, zbog koje voda teče
i oblaci se zanose nadmeno u visinama
Postoji bol, bol koja raste
sa svakom novom sekundom, svakom novom promjenom
svakom novom smrti
Postoji bol, bol koju možeš osjetit jedino
ako ćeš osjećat i ljubav
Bol samog bitisanja
Bol ljubavi
Bol disanja
Postoji bol,
bol ljepote
bol života
i bol smrti
bol postojanja
Bol koja probode u dubini duše
kad preuštimo jecaj i,
progutamo krik
Bol koja živi u nama i mi smo joj dom
bol koja razotkriva svu našu nježnost
svu našu ranjivost
svu našu ljepotu
bol bez koje
nema ljubavi
Post je objavljen 04.07.2020. u 13:35 sati.