Nisam jedna od onih koji vjeruju u sudbinu u bilo kojem obliku. Tako da neću pisati s te perspektive.
Također, neću ni razmatrati filozofiju determinizma. Svjesna sam da tu ima jako puno velikih imena.
Ali ovo su ipak osobna razmatranja (i nastavak na jednu raspravu u realnom svijetu).
Mislim li da postoje stvari koje su nam predodređene? Naravno da mislim.
Mislim li da je apsolutno sve o nama negdje već zapisano? Nikako ne.
Imali smo sreću ili nesreću biti vrsta koja postavlja pitanja. Po tome smo gotovo unikatni.
Nije nam dosta da se stvari rade na određeni način. Gotovo svaka osoba pitat će se i zašto.
(Ili barem dijete. Negdje u odrastanju izgubi se ona prvotna znatiželja koju dijete ima.)
Ipak, ponekad kao da se nismo daleko pomakli od ostatka životinjskog svijeta.
Nije li žalosno da vrsta koja cijepa čestice manje od atoma ponekad i dalje pokazuje mentalitet čopora?
Mi ubijamo. Mi smo sposobni nauditi na načine koje nijedna druga vrsta ne može ni pojmiti.
Mi uništavamo. Mi smo sebični. Uskogrudni. Teritorijalni. Okrutni.
Je li negdje u našem genetskom kodu neka šifra koja nas tjera na najgore od nas?
Ujedno pokazujemo ljubav. Sućut. Ushit. Prihvaćanje. Opraštanje.
Štujemo lijepo. Uzvisujemo dobro.
Je li doista naša sudbina, kao vrste i kao pojedinca, samouništiti se?
Uništiti ljubav i sućut i ushit i prihvaćanje i oprost?
Zaogrnuti se uskogrudnosti, sebičnosti, teritorijalnosti, okrutnosti?
Ne prođe dan, a da ne svjedočim barem nekoliko primjera najboljeg i najgoreg od nas.
Nisam idealist. Ali nisam ni cinik. Ne vjerujem u uspostavljanje savršenog društva.
Ne vjerujem u savršenog pojedinca. Ali ne vjerujem ni da smo nepopravljivi.
Želim imati vjere. Želim imati širom otvorene oči. Možda se čini kontradiktorno,
Ali želim oboje. Istovremeno. Želim i znati, i imati mogućnost da se nadam.
Naši najbolji i najgori činovi nisu određeni našim predispozicijama i reakciji okoline.
Ne kažem da ne igraju ulogu. Ali više smo od toga. Bića koja znaju plivati protiv struje.
Odabrati teži put zato što je ispravan. Oduprijeti se našoj "kletvi". Našoj "sudbini".
Odabrati biti bolji od onog čime smo ograničeni.
Ne prepuštati se inerciji. Pokazati da smo ljudi. I da smo slobodni.
Post je objavljen 02.07.2020. u 18:18 sati.