Marketing
Samospoznaja...
Svaki izazov u nama izaziva reakciju… pozitivnu, ponekad negativnu… svijesnu, često nesvjesnu… u vrtlogu nutrine se rađaju bezimena osjećanja… opsjedaju svijest… bacamo ih u zaborav, zaleđujemo u dubini santé koja nekontrolirano pluta našim podmorjem i izaziva brodolome duše…
Misaono “koračanje” stazama samoosjećajnosti i samoosjetilnosti je put ka samospoznaji… ka otkrivanju pojavnosti univerzuma našeg uma…
Svjesno branim percepciju od zločudnih insinuacija koje ponekad opsjedaju um… ne prihvaćam izazove na sajmištu tašina… ne pristajem na sučeljavanje sa nevidljivim neprijateljima… ne želim jurišati na imaginarne vjetrenjače koje vrtlože vjetar daljina nedohvatnih mojim osjećanjima…
Utjlovljujem zakon zlatnog reza, ćutim simetriju i asimetriju postojanja, vrtlog spiralne dinamike… savladavam nalete bjesa i ljutnje… oslobađam se elegija skladanih tugovanjem za nečim bezimenim… imenujem svaki osjećaj… darujem mu mirise, okuse i zvukove… poslije romora suza na oknima svijesti ljepota probuđenog oka...
Mediteran, Hesiodova vrata pakla, čistilište vječnosti, arkade beskraja kroz koje odlazimo i kroz koje se vraćamo na početak snoviđenja. Na hridi vjekuje hram, pored njega idilična uvala ribarskog sela, tišinom dotaknuta tajnovita močvara, putujući cigani, livade pune lavandinih cvijetova, pune mirisa timijana, kadulje, ružmarina i konja, grad mrtvih voda, trgovi puni bijelih golubova, mala kavana i njeni pjesnici i slikari, isprepletene istine, mitovi i legende skupljeni u ovaj trenutak koji traje već milionima godina. .
Mistral, vjetar koji donosi mirise sjevernog mora, ta lepršava deseta Muza dotiče pjesnike i piše himne sebi i ljubavi u čast, miluje slikare i sklada simfonije privida, gradi nevidljive mostove među ljudima. Stvarnost postaje bezimeni grad na lagunama sreće, naš grad, biverzum u univerzumu, luka smirenja, pješćane plaže, vinogradi, polja lavande, trg mirisavog cvijeća, trg cvrkutavih ptica, trg rapsoda poezije, život tako jednostavan i lijep.
Na rascvjetalom nebu se ogleda heraldika vremena, buket bijelih ljiljana, znakovlje slobode, misterija beskonačnosti u konačnosti ovozemaljskog života.
Na kraju zlatne spirale sjaj božjeg oka, zrcalo svijeta sna i silueta zbilje… koloplet misli i osjećaja…
Osjećam budnost na obzoru maštanja… ćutim postojanost u trenutku… njegovu moć…
Dijana Jelčić
Post je objavljen 02.07.2020. u 08:28 sati.