Marketing
Balans
Svaki prokleti dan u kojem postojim i živim bez tebe, balansiram između stihova V. Krmpotić koje sam odabrala da budu na nadgrobnoj ploči:
„… Sve što osta od tebe
to moja je miso na tebe,
miso koja ti oblači meso
miso koja ti daje da misliš“
i riječi koje smo odabrali za obilježavanje današnjih 14 godina bez tebe:
„Svejedno je. Izgubih ono do čega mi je u životu najviše stalo i nije važno što se još može dogoditi. Čak niti ne tražim drugo rješenje.“ ( I. Jarry).
Svaki te dan vizualiziram, gledam u tvoj svojevrsni hologram, slušam te u onih nekoliko rečenica koje su uspjele u namjeri biti klasicima moga uma i svaki dan ponovno spoznajem da je to samo moja čežnja i ništa drugo.
Opet ti dadem život, nakratko, i opet te izgubim.
Danas je dan jednak svim proteklim danima.Težak. Možda malo teži. Možda puno teži. Puno mi je toga na pameti ali sam svjesna da sam već sve opisala. Pa neću. Jer se sjetim ono malo roditelja za koje znam da su izgubili dijete kao i ja, kad ih netko i podsjeti na ono što su izgubili, samo mahnu rukom ili odmahnu glavom. Nema potrebe! Za koga!
Post je objavljen 01.07.2020. u 12:19 sati.