Otvaram oči. Danas je raspored buđenja takav da se budim u 2 i 5, umjesto 4 i 6 ujutro.
Ljudi misle da je nesanica nemogućnost da zaspiš. Osobno imam onu varijantu da zaspim, ali se budim u određenim intervalima.
Postoje noći koje su čisto mučenje. Egzistiranje između jave i noćnih mora nije najugodnija stvar na svijetu.
Dižem se i odlazim van na stepenice. Jučerašnji pljusak i ranoranojutarnja hladnoća daju neku utješnu svježinu. Udišem.
Umorna sam. Oči su mi teške. Mišići me zatežu. Ipak, zaboravljam nekako na to. Udišem.
Neko vrijeme razmišljam o konceptu konačnosti i dovršenosti. Naime, prestala sam vjerovati u beskonačno.
Uočila sam jednu zanimljivu stvar u znanosti. Beskonačnost se prikladno pripisuje svemu što je u osnovi neznano.
Preveliko ili premalo da se pojmi (još uvijek). Što ako je sve to samo stvar naše ograničene perspektive?
Sva pitanja na koja smo ikad dobili odgovore samo su povukla nova, još teža pitanja. I nove odgovore. I nova pitanja.
Možda se radi samo o tome da je naša spoznaja limitirana? Dugo sam razmišljala.
O tome kako to mogu primjeniti na sebe. Svjesna sam vlastitih limita. Fizičkih, mentalnih, duhovnih, emocionalnih.
Znam točno gdje su mi granice. Bojim se prekoračiti ih. Bojim se da ću pasti u nepovrat.
Ipak, radila sam korak preko njih u svakom pogledu. I otkrila sasvim nova obzorja.
Nekad shvaćam koliko rada još moram uložiti u sebe da bih se s ponosom mogla zvati ljudskim bićem.
Učila sam. Voljela sam. Pokušavala sam spoznati. Ipak, sve što sam ikad radila dovelo je do toga da se osjećam nedovršeno.
Ne znam koji je to dio koji nedostaje do potpunog. Odustala sam od definiranja kroz ideje, osjećaje, druge ljude. Titule.
I nisam razočarana. Shvaćam da upravo u tom putu, tom traženju mogu najviše toga dati. Moj put još nije dovršen.
Ni otprilike. Susrećem se s najvećim izazovima koje sam ikad morala savladati. Ne bojim se.
Mislim da bih bila sasvim sretna s tim znanjem. Da, postigla sam puno. Ali mogu dati daleko više. Mogu biti daleko više.
Mogu probijati granice i ovakva. Limitirana. Nestabilna. Često u strahu od novog. Iskreno manjkava. Konačna, ali nedovršena.
Post je objavljen 30.06.2020. u 09:30 sati.