Mnogi će vam reći kako govno malih beba ne smrdi, i onda ćete se osjećati kao govno kad shvatite da govno vašeg malog princa ili princeze smrdi, jelte, kao govno. Da, čak i ako samo dojite, govno je smrdljiva stvar.
U našoj obitelji imamo vrlo negativan stav do te tjelesne izlučevine. Još je moja mama prekrivala nos dok je mijenjala pelene meni i bratu, nos sam prekrivala i ja, a prekrivao ga je i moj brat.
Povremeno sam preko nosa dala povez na koji sam nakapala malo eteričnog ulja, u nadi da će smrad biti podnošljiviji. Nije bio.
Čak je i pražnjenje kante sa prljavim pelenama bio zadatak koji mi je dizao želudac, unatoč tome da je svaka pelena bila tvrdo umotana u plastičnu vrećicu.
Da stvorite jasnu sliku o razini odbojnosti koju osjećam prema toj normalnoj ljudskoj izlučevini, ću podijeliti s vama i to da mi je i vlastita stolica podjednako nepodnošljiva kao i tuđa.
Na početku mog materinskog puta sam imala sreću. Moj muž nije imao problema s mijenjanjem usranih pelena, iako i on priznaje da dječje govno unatoč mitovima, ipak smrdi.
Muž si je na svu sreću prva tri mjeseca našeg roditeljstva priuštio porodiljini, tako da sam bila mirna. On je bio zadužen za sve pelenske zadatke. Više puta je bio popišan, nekoliko puta mu je ispala pelena i sadržaj se je razmazao po podu, a nekoliko puta si je i sam poslije obavljenog posla priuštio dug tuš. Ja sam za to vrijeme napeto osluškivala zvuke koji su dolazili iz sobe i odahnula svaki put kada bi se pojavio s čistim djetetom.
Ali nakon 3 mjeseca, muž se je vratio na posao, a ja sam ostala sama. Prvi put zaista sama s bebom.
I naravno da se je dogodilo upravo tada.
Dijete je prdnulo. I usralo se. Nošeno silom prdeža govno je izletjelo iz pelene i na leđima snježnobijelog bodija se je počela stvarati ogromna smeđa fleka koja nije prestajala rasti.
Promatrala sam s užasom kako smeđa kaša izlazi na ovratnik bodija, prljajući joj svježe opranu kosicu.
Kada je završila sa prljavom rabotom veselo se nasmijala. Samo sam je užasnuto gledala.Ozbiljno sam se bavila mišlju da je tako ostavim, dok se muž ne vrati s posla.
Znala sam da ne mogu čekati 6 sati s takvim djetetom da muž dođe s posla. Rekla sam sama sebi „dobro, nešto moraš poduzeti“.
Dignula sam dijete. Držeći je na ispruženim rukama najmanje metar od mog nosa, sam je odnijela u kupatilo. Spustila sam je na gole pločice ispred stroja za pranje za rublja i počela s nje skidati stvari, koje sam takve usrane i neisprane ubacivala direktno u perilicu. Čim sam je skinula sam kliknula dugme za iskuhavanje rublja.
Pustila sam je da leži na pločicama i namjestila sam topao tuš. Položila sam dijete na jednu ruku i pa puta je plaknula pod tušem, još uvijek je držeći što dalje od mog nosa. Tuš je odnio ostatke dreka s kose, a kada se više ništa smeđe nije vidjelo, uspjela sam je okupati i sapunom.
Odahnula sam. Ostale su mi još za očistiti fleke na podu u kupatilu u dnevnoj sobi, ali sam ponosno zaključila da je prva bitka s govnetom završena. Govno 0 – 1 Mama.
Post je objavljen 29.06.2020. u 10:34 sati.