So familiar and overwhelmingly warm
This one, this form I hold now
Embracing you, this reality here
This one, this form I hold now, so
Wide eyed and hopeful
Wide eyed and hopefully wild
We barely remember what came before this precious moment
Choosing to be here right now
Hold on, stay inside...
This body holding me, reminding me that I am not alone in...
This body makes me feel eternal
All this pain is an illusion...
Tool: Parabol/Parabola
Budim se nekoliko puta ove noći. Kao i prethodnih. Snovi postaju sve neobičniji, a mišići sve bolniji.
Dižem se prije izlaska sunca i gledam kako zvijezde blijede i kako tamu mijenjaju jutarnji traci svjetlosti.
Voljeno biće kraj mene još spava. Uskoro će se probuditi jer radi ujutro ovaj tjedan.
Toliko je miran dok spava.. Gledam ga neko vrijeme, a onda mu u vrh ramena utiskujem poljubac.
Nešto neobično se događa noćima. Kao da mi pred očima prolaze svi životi koje sam živjela.
Svi ljudi koji su ostali u njima. Svi događaji za koje sam bila uvjerena da sam ih zaboravila.
Sve boli, sva razočaranja. Proživim ih opet. A onda otvorim oči i pogledam život koji živim sad.
I dalje su tu neka stara lica, pojačana prisutstvom novih. I dalje prolazim određene boli.
Ali razlika je da sad mogu prihvatiti. Razlika je da sad mogu voljeti na način na koji prije nisam mogla.
Sad znam da nisam sama. Prihvaćam svoju osobnu povijest. Prihvaćam sve što može doći.
Po prvi puta u životu ne idealiziram. Ne činim stvari savršenijima nego jesu jer već jesu savršene.
I ovakve, netaknute mojom imaginacijom. Prihvaćam... Prihvaćam... Volim.
Post je objavljen 29.06.2020. u 07:43 sati.