Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mela

Marketing

mučionica ili vježbaonica





Ne bi se na ovim slikama reklo da imam ravnih 90. Bilo je prije korone lijepih 85, al eto izolacija je naslagala 8 kg. Nije da imam za koga iznosat sve te silne haljine u ormaru i nije da me baš nije briga za zdravlje, eto postalo me je briga i za haljine i za zdravlje.

Pune 2 godine prijateljice su me ganjale i nagovarale da krenem u teretanu. Ja sam to zamišljala kao mučionicu punu mišićavih pločastih spodoba koje se bildaju, stenju, bjesomučno trče, muče se i jauču, sve u svrhu ne znam čega. I jednom se okuražih da provirim i vidim sve te sprave za mučenje.

Kako krenuh, tako kao osoba koja zna svoje tijelo i zna što mu treba, odmah izabrah sprave koje ću ja koristiti tako da obuhvatim cijelo tijelo, da se ne naprežem već rekreiram i da ima učinka. Neke vježbe na spravama radim potpuno pogrešno kako mi rekoše, no ja najbolje znam koja vježba odgovara mojem tijelu i kako ću je ja raditi. Nabildati se nije mi ni nakraj pameti.

A za okuražiti se trebalo je da se dovedem u stanje ajme bože. Imala sam podosta kilograma, najviše 106, nikad u životu deblja bila, no s obzirom što sam bila prebrodila nije mi bilo važno i da ih imam još 100 više. Samo mi je bio bitan moj mir.



ja sa svoji 104 kg


I s tih puno kilograma s obzirom na svoju visinu furala sam i dalje uske haljine, uske majice, štikle i rekoše da ih dobro nosim. No moje tijelo ih nije moglo podnijeti. Jedne godine, punu godinu dana počela me boljeti lijeva peta – trn u peti. Malo zatim lijevo koljeno.
Jednog jutra jedva ustadoh i nisam mogla hodati. Shvatih da sam invalid, lijeva peta, desno koljeno. Tad sam rekla samoj sebi UZBUNA i odlučila ponovno biti tanja i voljet se pogledat u ogledalu, ponovno nosit najviše štikle, uske duge i kratke haljine i biti zaljubljena.



Imam ja svoju teretanu koja je po mojoj mjeri. U popodnevnim satima nema gužve, sve sprave su moje. Sad je tamo nesnošljivo vruće što meni odgovara jer imam 2 u 1, i teretanu i saunu.

Drage moje nemojte se sramiti. Ja sam osoba koja je išla i na razna vježbanja uz glazbu… No ne volim ja taj ubitačan ritam od 45 do 60 min kada poslije ne možeš hodati 10 dana.

Volim što sam u teretani ja svoj gazda. Nitko me ni na što ne tjera, nema prisile, radim kad hoću, koliko hoću, s opterećenjem koji ja izaberem… Izabirem i doba dana kad ću ići u teretanu. Nema stresa.



Sat prije treninga popijem Andol i šumeći magnezij, recimo 1. tjedan, da ne dobijem upalu mišića. Kasnije više nije ni potrebno. Možda samo magnezij jer znam imati grčeve u mišićima.

Treniram sat i pol raspoređeno tako da brzo hodam 2 km, odradim set na spravama i ponovno odhodam 2 km. Ponekad umjesto zadnjeg hodanja odradim vježbe oblikovanja po želji na strunjači ili malo vozim bicikl.
Vaga svaki put pokaže nekoliko stotina grama manje. Znam da je to izgubljena tekućina, no potiče me. A učinak vidim već nakon 1. tjedna vježbanja izgubila sam 3 kg.



Na početku mojeg susreta s teretanom vježbala sam 3 puta tjedno, no sada idem svaki dan. Nije lako poći, al je predivan osjećaj nakon sat i pol kad doslovno lebdiš.

Jedem normalno samo pazim da kasno navečer ne jedem baš previše kao što sam znala. Nema dijete i odricanja.



Hoće li vam teretana biti mučionica ili rekreativna vježbaonica izabirete sami.




Post je objavljen 24.06.2020. u 23:08 sati.