Psihijatri dr. Štraus i dr. Nemur vršili su pokuse na mišu Aldžernonu i Čarliju Gordonu. Obojica «pokusnih kunića» bili su debili i doktori su pokušali od njih da naprave vještačke genije.
Čarli je bio čistač wc-a u jednoj fabrici. Često su ga radnici fabrike ismijavali, ali on je mislio da ga oni vole i da su mu prijatelji. Nije shvatao da je glup. Bio je isuviše dobar, pa je kroz sopstvenu prizmu mislio da su svi ljudi na svijetu takvi. Doktori su mu objasnili da će nad njim izvršiti pokus da bude pametniji i kad to postane shvatit će da svijet nije onakav kakvim očima ga trenutno vidi.
Prvo su ga naučili da čita i piše, a onda mu davali lake knjige za čitanje (a kasnije kako je napredovao one teže). Svo to vrijeme imao je svaki dan lekciju da se takmiči sa Aldžernonom koji ga je uvijek pobjeđivao. Miš bi uvijek prije njega prošao lavirint i Čarli ga je mrzio, jer je miš bio pametniji od njega.
Svakog dana pisao je «izvještaj o rezultatima» u vidu dnevnika kojeg je predavao doktorima. U tim izvještajima bilo je mnogo gramatičkih grešaka i kad je dostigao određeno znanje koje je njegov IQ mogao doseći doktori su mu izvršili operaciju mozga.
Nakon toga njegovi «Izvještaji» bili su sa veoma malo gramatičkih grešaka, a onda je prvi put pobijedio Aldžernona. To nije shvatio dok mu nije rekao Bert koji je analizirao testove. Od uzbuđenja Čarli je izgubio slijedeću trku, jer nije bila mala stvar pobijediti takvog miša!
Ubrzo je nadmašio ljude koji su ga naučili čitati i pisati, ali toga nije bio svjestan. Samo mu nije bilo jasno zašto više nije imao nikoga sa kim je mogao pričati. Mislio je ako želiš da budeš pametan, ljudi se više neće družiti s tobom. Nije razumio ni to zašto doktori nisu znali odgovore na neka njegova pitanja…samo su mu rekli da je konačno postao genije. Više mu se niko nije smijao i Čarli je mislio da je lakše steći prijatelje ako pustiš ljude da ti se smiju.
Jedini drugar bio mu je Aldžernon. No, jednog dana miš se razbolio i osjećao se veoma loše. Čarli je pratio njegovo zdravstveno stanje i spavao pored njegovog terarija. Plašio se da ne doživi isti kraj kao i njegov drugar. I dalje je pisao «Izvještaje» koji su svakog dana sličili onim kao na početku priče: što su se više pojavljivale gramatičke greške Čarli je sve više pominjao «želim da ostanem pametan». Kad je Aldžernon umro Čarli ga je sahranio u praznoj kutiji od sira na dnu bašte. Plakao je. Svaki dan je išao na njegov grob i nosio cvijeće. Drugi su mislili da je lud.
«Akoikad pročitate ovo ne žalite me radujem se što sam dobio još jednu šansu da budem pametan jer sam naučio mlogo stvari koje ni znao nisam dapostoje na ovom svijetu i zahvalan sam štosam ih bar zakratko vidio. Ne znam zaštosam opet glup ili štasam to uradio možda se nisam dovoljno trudio. Kladim se da sam prvi glupak na svijetu koji je otkrio neštovažno zanauku. Sjećam se dasam nešto otkrio, al' se ne sjećamšta. Prespostavljam da je to bila moja pomoć svim glupim ljudima na ovom svijetu.
P.S. Molim ako stignete svtavite malo cvijeća na Aldžernonov grob…»
Post je objavljen 23.06.2020. u 23:57 sati.