Kad rane jesenje kiše
probude uplakan dan,
jesen spavati ne može
neće joj na na oči san.
Lišće zatreperi na granama
i dobije žuto zlaćanu boju
u nizini i brdovitim stranama
priroda svlači košulju svoju.
Kiše joj u tome pomažu
kad je svojim kapima maze,
dok grane lišće odlažu
na prirodne tokove paze.
Plače priroda za urodom svojim
i plodove zemlji predaje
na spavanje se dugo sprema,
dok obnova klijanja traje.
Prestanu plakati dani
snježni pokrivač ih pokrije
i oni postanu pospani
kad se sunce sakrije.
Priroda se odmara pospano,
lijeno se prostranstvom proteže
ustaje kasno i liježe rano
i ništa je na rad ne veže.
Dok kiše padaju, vjetrovi pušu
i snježni pokrivač se bijeli,
priroda gleda u svoju dušu
i ljubavlju grli svijet cijeli.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-56061-3-0 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.