Ima tih nekih dana kada potisne čežnju za djetetom, kada umanji ljutnju zbog njezinih djela, kada pokuša potisnuti činjenicu da ne zna kad će malenu ponovno vidjeti i hoće li uopće, kada zaboravi da ni jedna institucija nije prstom pomakla da se išta pomakne s mrtve točke, kada zaboravi na sud, državno odvjetništvo i policiju i moguće grozote koje dijete proživljava ...
Ima tih nekih dana.
Tada, kao da se sva tuga slije i koncentrira u jednom jedinom zagrljaju u kojem me drži i ne pušta.
Tako obavijenih ruku oko moga tijela traži utjehu i utočište. Tako živi i spava.
Tih nekih dana, kad mu, sasvim slučajno, osmijeh ozari lice i ja se ponadam da nije odustao. Ponajprije od sebe.
Tih nekih dana, kad ljubav usmjeri ka meni, pa sve ono što želi reći malenoj, povjeri meni.
I kad ti dani nestanu, kao prekidačem ugašeni, ljutnja i nemoć se vrate.
Tada ja ne popuštam zagrljaj, kao jedina uporišna točka njegovog života.
Post je objavljen 21.06.2020. u 19:50 sati.