Marketing
Plan misije
Princezo, javi se, još imam džep u kom se hladni prsti zgreju.
Pošalji poruku, da vidim jednom to pisamce na displeju...
Pošalji poruku, da vidim jednom to pisamce na displeju...
Sjetila me ova pjesma danas na Tebe. Gledala sam u mobitel i čekala hoće li danas biti dan kada ćeš mi se prvi javiti. I koristila zadnji atom snage kako to ne bih ja učinila. Na prvu zvuči djetinjasto, znam. No zapravo je vrlo racionalno.
Dogodio se neki pomak u našem odnosu u kojem si se ti prestao javljati prvi. Donedavno nisam o tome ni razmišljala. Bilo mi je neizmjerno dosadno slušati prijateljice koje su u maniri najboljih CIA operativaca razlagale svoj plan misije javljanja. Tko kome, koliko i kada. Sve je bilo ubačeno u neke kompleksne matematičke formule koje meni nisu imale pretjeranog smisla. Do sada.
Sada primjećujem kako se od zadnjih desetak interakcija niti jedna nije dogodila na tvoju inicijativu. I pitam se kako to nisam ranije primjetila? Pitam se kako sam od snažne, samouvjerene žene koja te privukla spala na to da poput najgoreg stereotipa nekih prošlih vremena sjedim kraj tvojih nogu i molim za minutu pažnje.
Ipak, javila sam ti se opet prva. I gadim se sama sebi zbog toga. Osjećam se kao da idem protiv svega u što vjerujem i kao da te u zadnje vrijeme konstatno molim da me voliš. Ne želim to. Želim da se vratimo na staro, želim ne razmišljati o tome tko se kome prvi javio. Želim da mi umjesto toga glavom prolaze nevjerojatni razgovori koje vodimo. Želim razmišljati o dobroti koja sjaji iz svake pore tvoga tijela. Želim pričati o životu, želim da ponovo postanemo partneri u borbi protiv svog zla na ovome svijetu. Želim da zajedno šetamo kroz grad u tišini.
Želim da me opet želiš. Ali izgleda da ono što želim više nije moguće.
Post je objavljen 23.06.2020. u 09:56 sati.