Marketing
Čergarenje nebom svanuća...
In memoriam... Maksim Gorki, 28. ožujka 1868. - 18. lipnja 1936.
Cigani lete u nebo...
Dok se svitanje bori sa ostacima tame
i daleka svjetlost skida odoru noći,
na obali sna neka ljubav zbilju sanja.
Zavoli dan šapuće mjesec na odlasku.
Zavoli sjećanja šapuće sijač zvijezda.
Pustite srca da kucaju.
Dotrčali iz daleke stepe samuju bijeli i crni konj.
Za mrkim krošnjama iskri svitanje,
Amor i Psiha se u njemu grle.
Zavolite dan, misli i sjećanja.
Ciganske ruke prebiru po gitari,
zvuci tuge u pjesmi ptica,
miris daljina,
sloboda ubrizgana u
rađanje.
Zov neba.
Proročica Izergil šapuće o umiranju,
ponosu, prkosu rodoslovlja,
otporu poniznosti, sužanjstvu i nemoći,
o smjelosti bitka na rubu vremena.
Ljubav na kušnji smrti.
Zobar i Rada,
lete u nebo.
Dijana Jelčić
U mukama žudnji, ogrnuta vriskom utrobe,
u sveprisutnosti postojanja,
pod nebom svanuća osluškivah hod sudbine.
U sunoćju sna miris proljeća, i šapat umijeća.
Usnulost dotaknu pjev povratnica s južnog mora i ekliptika oblaka.
U sjaju tvog pogleda preslika tuge.
Na usnama tišina nepostojeće laske, na dlanovima primaljska nježnost.
U šaptu iskona, ponoćno sunce,
govor crno bijelih oblaka i rasprsnuće boli.
Okus crnog vina, posveta želje na usnama,
gozba sreći, izmirenosti nutrine.
Bio si Zobar, bila sam Rada u snovitosti dolazećeg ljeta.
Prohujala je noć nepoznatih mirisa, preludij ljubavne igre,
sladoglasje, obred misnog slavlja
i zov bijelih oblaka.
Letjeli smo, čergarili nebom svanuća.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 18.06.2020. u 08:18 sati.