Tresla se gora, rodio se miš. Obično ovo kažu za nešto što je pretjerano, a nije tako. Koliko ima pretjerivanja na Balkanu, to je posebna priča. Odkako je društvenih mreža, parovi na fotkama glume Holivudske parove: to se namještaju osmjesi, fura se neka vještačka sreća, sve ne bi li „komšiji crkla krava“. A i ako crkne. Šta se postiglo? Ništa. Idemo dalje. Čovjek koji je uistinu sretan, nema apsolutno nikakve potrebe da se peči pred objektivom i drugima dokazuje/prikazuje svoju sreću.
Tresla se gora, rodio se miš, da ponovim rečenicu iz uvoda. Sve do sad što sam napisala nisam imala namjeru napisat. Moja namjera je bila drugačija. Htjela sam reć da se nekad često treslo na planini Treskavici, pa je po učestalim zemljotresima planina i dobila ime. Treskavica je jedna od ljepših planina u BiH, ali i jedna od opasnijih zbog mina. Dugo nakon zadnjeg opakog rata, nije se išlo tu zbog ostataka mina i ratnih dejstava, međutim, prije nekih 10. godina, planinari su označili neke puteve do vrhova Treskavice, poput ovog na kojem sam bila prije tri dana, zvanom „Mala Ćaba“. Doduše ovaj vrh ima još dva imena: „Paklijaš“ i „Đokin toranj“. Nekad je tu bio čelični toranj kojeg je izgradio neki Đoko, ali ga je srušilo vrijeme tj.nevrijeme, pa ga nema više. Zašto se zove Paklijaš- to nemam pojma, ali zato znam da ime „Mala Ćaba“ nosi zbog toga što je tu blizu bošnjačko selo čiji stanovnici su smatrali da je ovaj vrh duhovan i tu dolazili molit se Bogu. Zanimljivo. Kroz historiju, mnogi duhovnjaci su dolazili na vrh planine da se pomole Bogu. I Muhamed a.s. je na vrhu dobivao objave. Mnogi Budisti i Hindusi na Himalajama imaju svoje obrede koje bi trebao obaviti prije penjanja, jer ako želiš da se popneš na vrh Himalaja trebaš da na različitim visinama obaviš neki obred u kojem ćeš zamoliti Boga i planinu da ti dopusti da odeš na njen vrh. Ako ti oni ne dopuste- nećeš se ni popeti.
Meni je Treskavica dopustila da se popnem na nju. Po drugi put sam došla na Malu Ćabu 2086 m n/v. Po drugi put sam se upisala u svesku, onu što se nalazi u pretincu. Po drugi put sam obletila pogledom oko sebe i po drugi put sam rekla „Vidi što je divno“. Na Treskavici imaš dojam da si na drugoj planeti, jer, sve je nestvarno lijepo. Vanzemaljsko. Uzeću istinu, a ne mit, da gorske vile stvarno postoje i da su uzele oblik Treskavice, a ne oblik lijepe djevojke kako mi ljudi i mislimo da treba da bude. Možda pretjerujem, a možda i ne. Ko je bio/vidio, zna šta je istina.
P.S. Može li mi neko reći zašto ne mogu fotke da okrenem kako treba?