Marketing
O roditeljima i sreći
Jutros sam na jednom njemačkom forumu, još nerazbuđen, upao u raspravu oko članka jedne mlade tamošnje psihologice o tome kako roditelji svojoj djeci žele samo najbolje i kako je corona kriza ojačala koherentnost obitelji. Nisam baš siguran ni u djelomičnu ispravnost te teze, pogotovo jer sam i preko vikenda, komunicirao u svoje neradno vrijeme s dvoje roditelja iz razreda u kojem sam razrednik, čisto usput ću dodati, najboljeg razreda jedne od najboljih hrvatskih strukovnih škola.
Taj teror obitelji koji se inače prenosi generacijama, stalno primjećujem u svojih preko 30 godina radnog staža, koliko samo djece medicinskih sestara postaju ponajbolji učenici ne bi li ostavirili ambicije svojih mama, postali liječnici, pišem sve u muškom rodu, iako su to obično učenice.
Pišem principjelno, ja sam odrastao u liberalnoj obitelji, sazreo ipak u oporbi prema ocu, al najveći problem koji sam oko toga je bio negodovanje zbog moje brade i očita nesklonost mom tad dugokosom društvu i tkz. porocima koji su nas pratili.
Danas sam žustro branio tezu, tko želi biti sretan mora razočarati svoje roditelje, nikako se povinovati tradicijskim očekivanjima starijih generacija...I prilično sam siguran da smo nadigrali drugu stranu u diskusiji!
Post je objavljen 15.06.2020. u 09:33 sati.