Između mene i neba ne vlada mir, ponovo krećem sličnim putem, ali sjenoviti bagrem ne šumi proljetnim dahom, već se jesenja elegija uvukla u njegove raspuštene grane i stvara zid šutnje između Mjeseca u očima i plavih daljina.
Poznatim putem krenula je sjena, kliznula niz cestu i otišla daleko ispred mene, na vlažnim usnama zatitrao je osmijeh, ali zid šutnje prekrio je ranojutarnji susret i zaogrnuo me plesom ove moje čudne poezije.
Zavezala sam srce trakama svjetlosti koja je dolazila s oblačnog neba, iako nema mira između neba i mene, jer sam znala sam da ću zalutati iza tvog plavog pogleda, otkud dolaze vedrina, radost.
Još uvijek sam u sebi vezana zidom šutnje, glazbom dalekog oceana koji sa južnog neba održava vrijeme u pravilnim horizontalnim vidicima i onim otiskom duše što ga ostavljaš svaki put kad me pogledaš.
Za jedan dan, kad zid šutnje otopi onaj led koji još uvijek spava u srcu, neka se daleki ocean južnog neba pomiri s ovim mojim čudnim stihovima i zarotira vrijeme koje još uvijek stoji tamo gdje si ga zaustavio.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-28-9 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.