Kada je nešto lijepo ne treba trošiti previše riječi da se ljepota ne gubi. Pa krenimo redom:
Jutros u lučici izljubila su me ova dva malena čupavca
Na povratku vidjeh da su Petrovke u svojoj punoj veličini dozrele. Meni su smokve najdraže voće. Iako su Petrovke obično nešto manje kvalitetne od onih smokava koje ljeti dozrijevaju na istom stablu, za utažiti gušte dobro su došle. Skoro da se čovjek može najesti od jedne smokve veličine moje šake koja ipak nije tako mala ...
I kako bi to bilo da na kraju ne stavim i jednu fotku petunije?
Kraj dana još je ljepšim učinila moja Draga pa za nju poseban poklon. Na slikama su sljezovke, a za ovu crvenu wikipedija kaže Alcea rosea.