Jučer sam, nakon dugo vremena, išla u vrtić po moje najdraže frajere. Radno vrijeme mi je takvo da bi među zadnjima išli doma iz vrtića, to je jedini razlog. Žao mi je što je tako, jer silno volim djecu i njihovu moćnu energiju koju isijavaju u svijet koji ih okružuje.
Iako sam pripremila sve za omiljeno jelo mog najdražeg frajera - piletinu i mladi krumpir za pečenje - u zadnji čas smo odlučili odvesti ih u Mekić. Nikada ih ja nisam vodila, a manji najdraži frajer za odlazak u Mekić je u stanju izvaditi i krv bez suza. Htjela sam uživati u njihovoj sreći, eto to je jedini razlog. Prvo sam pokupila najdražeg frajera, koji juriša prema meni i daje mi desetak pusa, sav znojan od skakanja po igralištu.
- Gdje idemo po brata? - pitam ga ( mislim, znam gdje je grupa ali pitam da vidim reakciju ).
- Ništa ti ne brini, sad ću ti ja pokazati - kaže on i vodi me za ruku prema bratovoj grupi. Njih tamo nema, čuju se u garderobi jer i oni malo idu van. Manji najdraži frajer sam se obuva, i to lijevu tenisicu na desnu nogu. Sav je ozaren kad me ugleda, i on mi daje dvije puse. Oblačim mu kratke hlače i pomažem obuti tenisice, teta je tamo pa da vidi da i ja radim na djetetovoj samostalnosti. Gledam prekrasnu crvenokosu djevojčicu koja plače jer se ne želi sama obuti; najradije bi joj išla pomoći, ali ne smijem zbog već spomenute tete.
Sjedamo u auto i tu im priopćavam da idemo u Mekić a ne doma na ručak. Raduju se jako i pjevaju cijelim putem, ima se i cede sa dječjim pjesmicama, jer se voze najdraži frajeri pa onda otpada gold fm.
Stižemo do Mekića. Kažem - pa ja tu ne znam ni ući.
- Ništa ti ne brini, evo tu su vrata - govori moj najdraži frajer i sve mi objašnjava, kako i što da naručim. Manji najdraži frajer me drži za ruku i čaga na muziku koja dopire iz zvučnika. Biraju trolove koje će dobiti uz svoj happy meal.
Sjedamo vani i čekamo. Stiže njihova klopa i moja kava. Oduševljenju nema kraja, manji najdraži frajer je malo tužan jer mu ne dam odmah trola dok ne pojede, ali zato jede da ga se što prije dočepa. Popili, pojeli, za divno čudo odbili sladoled i krenuli doma.
Putem mi manji najdraži frajer kaže:
- Hoćeš špotati tatu jer me kupao preko glave?
Ostajem malo zbunjena, a onda mi najdraži frajer šapće da brat ne voli prati kosu.
- Naravno da ću ga špotati. Znaš kako tjeram zeca metlom kad te sruši? E pa tako će biti i tati. Mene mora slušati. A tebi ću pokazati kako da držiš glavu da te ne kupa preko glave.
Doma nas dočekuje Bonkica, oduševljena jer su stigla dva dječaka spremna za divljanje po dvorištu. Manji najdraži frajer mi sjeda u krilo i dopušta da mu pokažem kako da izbjegne kupanje preko glave.
Tata dolazi po njih i manji najdraži frajer s vrata kaže - sad će te baka špotati, sram te bilo što si me kupao preko glave. Ja kao vrhunaravni autoritet potvrđujem njegovu tezu i prijetim tati da se to ni u kom slučaju ne smije raditi. Manji najdraži frajer je jako zadovoljan i odlazi još malo trčati po dvorištu.
Sa mnom nema zafrkancije. Jednako kao što manji najdraži frajer daje sve za Mekić, tako ja dajem sve za njih.
End of story.
Post je objavljen 13.06.2020. u 20:37 sati.