Promatram anđela u prozoru, plavetnilo neba iznad prozora i ružu na prozoru, privid, utjelovljenje božanske istine… beskrajna niska vjerovanja… kolajna sakralnih vizija…
Mladi dan izranja iz skuta svemira… tama nestaje u odrazu svetog sakramenta na žrtveniku vječnosti… vjetar donosi šapat molitve izgovorene jedne davne noći punog mjeseca… presveto tijelo i sveta krv u kaležu divnih snovida… sveti duh u kruhu svagdašnjem…
Sjećam se procesija… bila sam djevojčica … djetinjstvo uokvireno u nevinost vjerovanja u ukazanje na mjesecu… sreća utkana u bitak postojanja… koračanje sunčanom stranom životne staze… povratak u okrilje ljepote... u Grad na hridi beskraja... još uvijek osmijesi na licima djevojaka... neizbrisivo znakovlje pokraj puta ka zvjezdama…
Latice ruža kao avatar ljubavi… mirišljava iluzija u dolini suza… blagdanska radost na obzoru svijesti… nezaustavljiva povorka osjećajnih slika…