Započet ću sa koronavirusom. Hmm, što li je sad to?
Koronavirus je bolest koja se pojavila u Kini u listopadu 2019. godine i koju uzrokuje novi virus COVID-19. Nitko ne zna sa pouzdanošću kako se širi, ali broj zaraženih se svakim danom povećava.
Infekcija najčešće uzorkuje simptome poput povišene temperature, suhog kašlja i umora, dok se rjeđe javljaju bolovi u tijelu, začepljen nos i grlobolja. razvoja upale pluća, a u rjeđim slučajevima dolazi i do smrti.
Broj zaraženih se sve više širio svijetom, naši političari i epidemiolozi su nas uvjeravali da je bolest potpuno bezopasna, da neće doći u Europu i Hrvatsku, te da nema mjesta panici.
25.02. desio se prvi slučaj koronavirusa u Hrvatskoj.
22. ožujak 2020. – u Hrvatskoj je već 254 zaražena, veliki potres pogođa Zagreb te ministar Božinović objavljuje odluku o zabrani napuštanja mjesta prebivališta od ponoći.
Direktor nam poručuje e-mailom da nas čekaju teška vremena, da se organiziramo i od sutra započnemo raditi od kuće.
Ti si u velikom šoku zbog potresa, te me moliš da dođem što prije jer nakon ponoći više neću moći.
Na brzinu se spremam, te krećem autom prema Zagrebu.
Jurim, srce kuca kao ludo, što ako me policija zaustavi i vrati natrag, pitam se da li je ovo ispravna odluka te da li ću uspjeti stići do ponoći.
U pola 12 dolazim pred zgradu i zovem te mobitelom da sam stigao.
Grliš me svom snagom i govoriš kako ti jako puno znači što sam došao i da ko zna koliko će ovo sve potrajati.
Pomažeš mi da unesemo sve stvari u stan.
Odlazimo spavati ali od uzbuđenja i cijele situacije ne možemo spavati te pričamo do dugo u noć.
Sutra počinje moj prvi dan rada od kuće a ti odlaziš na posao.
Saznajem da je dosta ljudi u mojoj firmi zaraženo, da se ne osjećaju dobro te se pitam da li sam i ja zaražen, iako nemam simptoma.
Broj zaraženih se opet povećava te i tvoj direktor donosi odluku da od sutra radite od kuće.
Na televiziji epidemiolozi upozoravaju da svi ostanemo u kući, da smijemo ići samo u trgovine i to samo ako imamo maske za lice.
Ispalo je da ćemo zbog koronavirusa, sljedećih mjesec i pol dana živjeti zajedno. To me je jako veselilo. Do 16h bi radili a ostatak vremena bi gledali filmove, seriju Casa de papel, kuhali ručkove, vježbali, igrali igre te se čuli online sa prijateljima.
Provodili smo 24 sata na dan, bilo je tu naravno i svađa, netrpeljivosti,“manjka zraka“ jer smo zatvoreni u stanu, bez balkona, ali i puno smijeha i sreće.
Sljedećih tri tjedna smo jedino izvan stana išli u trgovinu sa maskama na licu, a moji su nam poslali veliki paket sa slavonskim proizvodima koji nas je lijepo iznenadio.
Proslavili smo i naš prvi zajednički Uskrs. Kuhali smo šunku, kucali se jajima.
Nakon Uskrsa smo počeli sve više izlaziti i šetati po kvartu iako te je bilo jako teško na to natjerati.
Nakon još tjedan dana, dogovorili smo se sa prijatejima da se vidimo i da odemo na planinarenje na Sljeme. Bilo je to moje prvo planinarsko iskustvo. Našli smo se na početku Bikčevićeve staze. Ispalo je da to uopće nije laka staza za penjanje i da je srednja po razini težine.
Na početku ste ti i prijateljeva cura planinarenje jako teško podnosili i činilo mi se da nećete moći još dugo izdržati.
Nakon sat vremena, noge su mi bile već jako teške te sam se osjećao poprilično umorno dok si ti hodala kao curica i govorila nam da se ubrzamo.
Sat i pol trajala je sveukupno ta muka a onda smo se popeli na Planinarski dom Puntijarka. Kratko smo odmorili pa krenuli ići natrag. Silaženje je bilo mnogo lakše te smo za sat vremena bili na početku staze.
Jedva sam dovezao auto do kuće od umora, brzo smo zaspali te sam sutra imao upalu svih mogućih mišića u nogama.
Nekoliko dana nakon toga smo se opet družili sa tim prijateljima u njihovom stanu. Igrali smo play station 4, čovječe ne ljuti se, pili i zezali se.
Jedan dan smo išli i kod drugih prijatelja u stan te smo igrali Uno.
Išli smo za vikend u Samobor. Penjali smo se šumom do starog grada, šetali centrom grada te se popeli na vidikovac sa kojeg se pružao predivan pogled na grad i Samoborsko gorje.
Posjetili smo još i jezero Orešje te uživali u prirodi.
Broj zaraženih se spustio na manje od 20 zaraženih po danu te je donesena odluka da se od ponedjeljka svi vraćamo na posao.
Prijatelji su namjoš došli u posjet te smo igrali zanimljivu igru Drawful 2 preko JackBox TV-a.
Jako nam se svidjelo planinarenje, pa smo u subotu otišli opet na Sljeme ali na drugu stazu na zapadni dio Medvednice.
To je manje zahtjevna staza koja vodi do pećine Veternice i planinarskog doma Glavica gdje se vidi cijeli Zagreb.
U nedjelju (11.05.) sam nažalost morao ići doma, a u Hrvatskoj je do tada registrirano skoro 2000 zaraženih od koronavirusa.
Bio je to naš najduzi period zajedno i bilo nam je jako lijepo i zabavno.
Nažalost još uvijek smo na daljinu, ali nadam se da ću brzo nešto naći iako mi ovo sa koronavirusom ne ide u prilog jer je veliki broj ljudi ostao bez posla.
Budimo pozitivni, znaj da te volim :*
Post je objavljen 17.05.2020. u 00:37 sati.