Sjedim u kvartovskom bircu, jednom od dva najdraža. Trebala mi je moja dnevna doza kave koju nisam uzela jer sam zaspala k'o top nakon vege burgera koji sam jučer najavila. S pomfrijem, naravno, i kečapom. I dve čaše nekog Festbiera iz Lidla koji mi je tako fino sjeo.
Što se hrane tiče školski sam primjer bika. Srećom, mjesec mi je u vodenjaku pa mi nešto razbija taj hedonizam, inače bih bila slonica Nelica valjda. Ovako samo nabacim koju kg, dve, tri do pet viška, k'o ga jebe, jednom se živi (rekoše oni koji vjeruju u reinkarnaciju).
Kava bi bila dovoljna no ljubazni konobar je ponudio i cheesecake s jagodama. Ta tko bi normalan to odbio? Ja sigurno ne. Na meni se može zaraditi dobro, samo treba reći pravo ime kolača na pravom mjestu. Ovaj dečko je to prepoznao. Valjda mi se u očima iscrtavaju kolači. Just say a magic word. Hladni Nes od čokolade s tim cheescakeom sjeli su k'o kec na desetku. Apropos keca, fali mi Bela.
Ne znam kako se vi osjećate u zadnje vrijeme no ja sam se prilično zaprla u svoj bunker. Primijetila sam da mi ne pašu ni neki ljudi koji su mi bili bliski. Nemam poseban razlog, ali zamaraju me. Odlučila sam da je najbolje maknuti se.
Naša draga alternativna struja pripisuje to 5d dimenziji. Ne znam kaj da velim, 5d, 5g, stalno neki kurac zbog kojeg bi se trebali osjećati čudno. Ja se osjećam čudno otkad znam za sebe, ne znam koji bi d i g tome pripisali.
Sunce i dalje grije i sutra ću, nadam se, malo u šumu da promijenim ambijent, iako je ovaj moj daleki zapad pun zelenja i miline, no treba mi nešto jače.
Post je objavljen 06.06.2020. u 19:20 sati.