Marketing
Kako je „Messi iz Burkine Faso“ umjesto zvijezde Hajduka postao egzotična zvijezda hrvatskih niželigaša
U ljeto 2013. , u Hajduk je , na preporuku tadašnjeg stožernog igrača splitskog kluba Jeana Edvarda Kouassija , stigao talentirani afrički nogometaš Patrice Zoungrana. Doveo ga je bivši sportski direktor „bilih“ , Šveđanin Jens Anderson. Trener Hajduka tada je, baš kao što je to i danas slučaj, bio Igor Tudor. Zoungrana je nogometaš iz Burkine Faso, a u Hajduk je došao iz jednog od prvoligaša Burkine Faso. Iako smo priželjkivali da će poput svog prijatelja Kouassija pronaći svoje mjesto u prvoj momčadi „bilih“, to se nije dogodilo. Nije se uspio nametnuti na pripremama te je poslan na posudbu u stobrečki Primorac.
Stobreč je tada imao potpisan ugovor o suradnji s Hajdukom, te je splitski klub svoje mlade igrače slao na kaljenje u ovog drugoligaša. Tu se nije previše naigrao, pa uskoro odlazi u opuzenski Neretvanec, kojeg je tada trenirao bivši proslavljeni Hajdukov igrač Darko Dražić. U dresu Neretvanca osvojio je jesenski titulu u 3. HNL Jug, a zbog svoje jednostavnosti i skromnosti postao ljubimac navijača. Ovaj simpatični nogometaš stekao je nadimke „afrički Messi“ i „Messi iz Burkine Faso“, zbog svog umijeća baratanja loptom, te zbog svoje visine( 169 centimetara). Sam Zoungrana za sebe kaže da nije tip od noćnih izlazaka po diskotekama već da vrijeme voli provoditi u crkvi( potječe iz religiozne obitelji , a njegov brat je svećenik). Oduševljen je Dalmacijom, te nakon završetka igračke karijere ostati živjeti u Splitu. Ipak , ima i jednu zamjerku. Naime, neshvatljivo mu je koliko u našem podneblju ljudi „beštimaju“. Dalmacija i Afrika su dva potpuno suprotna temperamenta, nemoguće je uopće povući paralelu između te dvije kulture. Ne kaže se bez razloga da je južnjački mentalitet poseban, drugačiji. Tu se utakmice gledaju veoma uživljeno, što sa sobom često povlači burne reakcije, ovisno o kretanju rezultata. Većina tih psovki na utakmicama nije zlonamjerna, već je to način gledanja utakmice, ispušni ventil kad je rezultat kluba za kojeg navijamo loš. Nažalost, ima ih onih koje jesu zlonamjerne, i te najoštrije osuđujem. Nakon jesenskog naslova s „plavom makinjom“, Zoungrana, je zajedno sa trenerom Darkom Dražićem preselio u Solin. To mu je donijelo priliku da igra drugu hrvatsku ligu, što je bio jedan korak više u njegovoj karijeri. Momčad s Jadra nije imala je afinitet igranja prve lige, pa se nakon tri godine odlučio preseliti na sjever Hrvatske, u redove Rudeša. Prilagodba mu je bila teška, gore je život potpuno drugačiji. Ima velikih problema i za zagrebačkim govorom, još nije pohvatao sve te njihove riječi. Ekipa ga je sjajno prihvatila, iako kaže da ga zezaju da je postao pravi Dalmatinac. No, ni u Rudešu se nije previše zadržao. Početkom veljače priključio se Hrvatskom Dragovoljcu, i tek treba vidjeti kako će se tamo snaći.
Ovaj simpatični dečko pokazao se kao „egzotična“ prinova dalmatinskih niželigaša, u kojima je ostavio dubok trag te se udomaćio među lokalnim stanovništvom, stekavši brojne prijatelje. Uz to, silno mu se sviđa i hrvatska glazba, naročito Jole i Petar Grašo. Kaže da je presretan u Hrvatskoj, a ja se nadam da će učiniti ispuniti obećanje te da ćemo ga nakon završetka nogometne karijere viđati po Rivi i Dioklecijanovoj Palači.
Post je objavljen 02.06.2020. u 17:35 sati.