Marketing
101.PAŽANIN - 38.RAKAMARIĆ IVAN – (Pag, 27. prosinca 1781. – Pag, 9. svibnja 1857.)
Ivan Rakamarić rodio se u Pagu 27. prosinca 1781. u obitelji Martina Rakamarića i Margarite Fabijanić. Ova obitelj Rakamarić nije u nikakvoj rodbinskoj vezi s obitelji biskupa Rakamarića.
Pučko obrazovanje završio je u svom rodnom gradu, ostalo školovanje završio je u Zadru. U pastoralnu je službu ušao kao član nižeg klera zborne crkve u gradu Pagu, gdje je 1811. godine imenovan redovitim ispovjednikom. U više je navrata zamjenjivao odsutne dušobrižnike po paškim selima.
Njegovo djelovanje najviše se očitovalo za vrijeme epidemije tifusa i kolere 1825. i 1836. godine.
Za koleru je najstrašnije što može uzrokovati smrt u svega nekoliko sati nakon pojave simptoma.
Uloga svećenika Rakamarića je bila u tome da je nadzirao i educirao ljude o održavanju higijenskih uvjeta, briga o smještaju oboljelih osoba u odgovarajuće karantene, te opskrba lijekovima koji su tada bili dostupni.
Nakon nekog vremena djelujući unutar paškog kolegijata postao je magister ceremonije i blagajnik javne dobrotvornosti.
Od 1821. godine postavljen je na mjesto kancelara nadžupnika.
Godine 1845. imenovan je kapelanom paških koludrica Benediktinki i na toj dužnosti je ostao sve do svoje smrti. Godine 1849. prihvatio je i službu njihovog izvanrednog ispovjednika.
Na preporuku nadbiskupa Josipa Godeassija i paške općine imenovan je 26. kolovoza 1853. od cara Franje Josipa I rezidencijalnim kanonikom obnovljenog kolegijalnog kaptola sv. Marije u Pagu od spomenutog nadbiskupa.
Iste godine ubilježen je u Šematizmu paškog kaptola s naslovom kanonika seniora (canonicus senior) kao najstariji član kanoničkog zbora.
Umro je u rodnom gradu 9. svibnja 1857. godine u svojoj sedamdesetšestoj godini života. Pokopan je na gradskom groblju sv. Kvirina.
Post je objavljen 31.05.2020. u 12:58 sati.