Moj grad je danas tih
i kao da traži od mene neki stih,
ali za njega stihova nemam,
jer samo ljubav u srcu spremam.
Moj rodni grad danas slavi
svoj dan, kao slavljenik pravi,
a ja se radujem zajedno sa njim,
jer mi smo oduvijek pravi tim.
Moj grad danas ima ranu
kad se tresao u tom hladnom danu,
kad su zgrade ruševine postale
i kao takve nedirnute ostale.
Hoće li se obnoviti moj grad,
pitala sam se i pitam se sad,
hoću li opet šetati Ilicom
bez straha u oku svom?
Moj grad je danas tih,
a ja sam za njega napisala ovaj stih,
da se njegovo vrijeme uvijek slavi,
jer Zagreb je jedini grad pravi
gdje sam rođena i gdje živim,
gdje hodam ulicama njegovim
i znam, tu ću i srce da umirim.
napisano: 31.05.2020. u 10:00h, sastavni dio 18. neobjavljene zbirke poezije