Sveti Lovreč (službeno Sveti Lovreč Pazenatički) je naselje od 312 stanovnika (2011.) i sjedište je istoimene općine (1.015 stanovnika – 2011. g.). Naselje je među bolje sačuvanim srednjevjekovnim utvrđenim gradovima. Kružni oblik naselja potječe još od prapovijesti kada se na tom mjestu nalazila gradina. Utvrđen je zidinama i kulama za vrijeme Bizanta. Uz Sveti Lovreč se veže legenda s Atilom koji ga je navodno razorio. Tijekom povijesti zidine su bile više puta temeljito obnavljane. Danas su vidljive fortifikacije, u najvećem dijelu, iz 14. stoljeća za vrijeme kapetana-podestata Giovannija Contarinija, u doba Mletačke Republike. Tada je Sveti Lovreč bio sjedište vojne uprave mletačkog dijela Istre, tzv. Pazenatik.
Sveti Lovreč se nalazi na nekadašnjoj cesti D21 (Pula – granični prijelaz Kaštel), današnja je oznaka Ž5209 (vrh Lima, D75 – Kaštel, D510). Auto smo parkirali kod mjesnog groblja.
Na groblju se nalazi nekadašnja župna crkva sv. Lovre iz 8. stoljeća, koja je u 11. stoljeću dobila romanički zvonik. Crkva je jedna od rijetkih sačuvanih crkava na području naselja Sveti Lovreč, jer legenda kaže da ih je bilo više od 35.
Od groblja smo krenuli cestom Ž5072 prema istoku, te smo nakon 40 metara stigli do raskršća s cestom Ž5209. Na raskršću smo skrenuli desno, na jug, te smo nakon 150 metara skrenuli lijevo u Istarsku ulicu (Ž5074). Nakon nekih 150 metara smo stigli do gradskih zidina Svetog Lovreča. Na tom dijelu zidina se nalaze Mala vrata.
Nastavili smo dalje Istarskom ulicom i nakon stotinjak metara stigli do gotičke crkve sv. Blaža, koja se nalazi s desne strane ceste. Crkva je izgrađena 1460. godine, a u njenoj unutrašnjosti se nalaze dva sloja zidnih fresaka. Stariji sloj je iz druge polovine 15. stoljeća, a noviji iz 1864. godine.
S druge strane ceste se nalaze Hrvatska čitaonica (1896.) i Velika vrata.
Kroz Velika vrata smo ušli u utvrđeni dio naselja.
S druge strane vrata se nalazi popločeni trg Placa na kojem se nalaze ostaci stupa srama i gradska loža koja je podignuta uz južni zid bazilike sv. Martina. U loži su ugrađeni brojni kameni fragmenti iz svih razdoblja povijesti Svetog Lovreča (od rimskog doba do 19. stoljeća).
Dalje smo nastavili, uskom ulicom, od lože prema istoku. Ulicom smo stigli do stražnje strane bazilike sv. Martina i njenog zvonika. Nekadašnji samostojeći romanički zvonik, prilikom obnove gradskih zidina u 14. stoljeću, dobio je obilježja kule i u podnožju su probijena gradska vrata. Vrata su naknadno sazidana, a ostao je samo kasnogotički portal.
Između zvonika i bazilike se nalzi uski prolaz kroz zidine koji vodi izvan utvrđenog dijela naselja.
Uz zidine smo nastavili prema sjeveru. Na tom dijelu zidina se nalazi Trokutna kula,...
...a malo dalje kula Funtanela (ili Četverokutna kula).
Nakon kule Funtanela nastavili smo prema zapadu i nakon četrdesetak metara skrenuli lijevo, na trg Funtanela.
Od trga Funtanela smo krenuli prema istoku i ubrzo stigli do druge strane kule Funtanele u kojoj se nalazi cisterna iz 1331. godine s grbom obitelji Soranzo. U cisterni se nalazi prirodni izvor vode.
Dalje smo ulicom nastavili prema jugu, prošli pored nekadašnje gradske palače, od koje je sačuvana samo gradska javna cisterna s likom Svetog Lovre (zaštitnik naselja), do trga Placeta na kojem se nalazi pročelje bazilike sv. Martina. Bazilika sv. Martina, današnja župna crkva, je izgrađena u 11. stoljeću i najveća je romanička crkva u Istri. U njoj se nalaze najstarije freske u Istri iz 11. stoljeća, koje se nalaze u srednjem pojasu južne i sjeverne apside. Ostale freske su iz 14. stoljeća.
S trga Placeta smo krenuli prema jugozapadu, ulicom s kojom smo kroz Mala vrata izašli iz utvrđenog dijela naselja, na Istarsku ulicu.
U Istarskoj ulici smo krenuli lijevo, prošli između crkve sv. Blaža i Velikih vrata, te stigli do raskršća s cestom L50092 (Sveti Lovreč – Gradina). Pored raskršća se nalazi odmorište s informativnim tablama Svetog Lovreča. Od raskršća smo krenuli nazad, Istarskom ulicom, te smo nakon stotinjak metara skrenuli desno na ulicu Vrtlići. Poslije 100 metara smo skrenuli lijevo. S tog mjesta se pruža lijepi pogled na zvonik bazilike sv. Martina.
Kada smo došli do zidina, skrenuli smo desno. Došli smo do zvonika, na kojem se, s te strane, nalazi grb obitelji Grimani, iznad portala sazidanih vrata. Kod zvonika smo skrenuli lijevo, opet prošli pored Trokutne kule, potom i kule Funtanele, te nastavili ulicom Podzidine sve do Istraske ulice na kojoj smo skrenuli desno prema groblju, gdje smo i započeli šetnju srednjovjekovnim gradom.