Horizont se
iz daljine spaja
s morem koje odlazi
i ne vraća mi se.
Zatvorila sam
neke putove,
ubacila sam nove
foldere u snove
i krenula prema
točkastoj stvarnosti
otkud me nitko
više ne zove.
Iz unutarnjeg neba
ne padaju kiše
i znam,
voljeti ne mogu više,
nego onda kad sam
zvala moje proljeće,
kad sam gledala
u svoju jesen
i kad sam živjela zimu.
Ljeto se zaboravilo,
na horizontu se izgubilo
i zauvijek me obilježilo.
napisano: 27.05.2020. u 17:50h iz moje 17. zbirke poezije "BIJELI PUT"
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-354-278-2
@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava. http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/