Dvadeseti tjedan. Četvrti ultrazvuk. Uvijek odlazim pomalo u strahu.
Ali izgleda da malo srce kuca jako. I da se malo biće puno kreće. I da je zdravo i da se brzo razvija.
Sad i znamo što je. Djevojčica. (Iako je dobar dio obitelji bio uvjeren da se radi o dječaku.)
Razmišljam o imenu. Aurora? Malo Svjetlo koje raste unutar mene.
Bojim se nekad za nju. Hoće li nositi prokletstvo moje bolesti i ona?
(Genetika je nekad opasna stvar, pogotovo za nešto što se kreće po ženskoj liniji.)
Hoću li joj biti dobra majka? Brinuti se za nju najbolje što znam?
Ponekad gledam svijet na koji dolazi. I zbilja se trudim vidjeti lijepo. Nije da to uvijek vidim.
A opet... Ona je bila svjesna odluka. Mali život nastao iz ljubavi.
I... Ne mislim odgajati malu princezu. Mislim odgajati biće koje će se znati boriti.
Jako... Znatiželjno. S velikim očima kojima će znati vidjeti i prepoznati divno i vrijedno.
Svjetlo koje će znati obasjati bilo kakav mrak najčudesnijim bojama.
Post je objavljen 25.05.2020. u 21:10 sati.