Jutro... Tmurno, sivo, negdje iza oblaka se nazire sunce, ali sve mirisi na kisu. Toplina u zraku, pomalo nepodnošljiva... Pritisak... Uobicajena rutina - ustajanje, protezanje, kupaonica i omiljena doza kofeina. Vec od jutra se moze raspoznati da ce dan biti tezak!
OBIČAN PUK
Marija se probudila i uziva u jutarnjoj kavi. Sparina joj se uvlaci pod kozu, znoj je lagano oblijeva bez obzira na tusiranje pol sata ranije. Gleda po kuci, ima posla. No, sve nekako polagano i teze ide danas. Pritisak u zraku je uzasan. Osjeca kako lagano zaleluja, mora da se srusio tlak malo. Glavobolja... Zvoni telefon, zove susjeda Dara da dode na kavu. Marija pristaje, posao moze pričekati, ionako nije bas dan.
"Kako je Mare?" - pita Dara spustajuci salicu fine turske kave pred Mariju.
" Ma, eto... Malo glava, malo tlak danas. Ludo neko vrijeme, točno za leci i ne raditi nista.", vraca Mara s osmijehom
" Ma jooj, da hoce pasti ta kisa da malo osvježi, odmah bi nam bilo bolje! I lakse bi se kopalo, vrt je zarastao, al eto bome danas ne idem, prevelika sparina!
NEOBICAN PUK
Lidija se probudila i pije kavu. Gleda po kuci, treba se primiti posla. Ustaje i krene prati sude. Znoj izbija od sparine. Sagne se po krpu u najdoljnju ladicu, te kako se ispravi zamanta je popravo. Stane! Srce počinje brze kucati. Zvoni telefon, zove susjeda na kavu.
" Joj, susjeda, hvala, al eto bas nesto nisam dobro. Mozda kasnije ili neki drugi dan."
Sjeda za stol. Osluskuje svaki djelic svoga tijela. Malo teze dise, osjeca neki pritisak, vruce joj je, znoji se, lagano je boli glava... Uzima mobitel u ruke - google zna sve. Utipkava simptome, lista, cita... Tlak? Visok, nizak? Misli da je nizak... A opet... Mozda je srce? Kad ono doktor radi? Zasto nisam kupila baterije za tlakomjer? Mislim, skoro sam se srusila maloprije. Mozda je secer? A mozda bi trebala pojesti nesto slano? Ne kuzim, sta mi je sad, pa sve je bilo dobro... I tako misli u nedogled, kazaljke u krug...
Nije ni skuzila kada su svi simptomi magicno nestali... Ostalo samo dobro urezano sjecanje kakvi su bili i misija da prati kako ce biti sutra, prekosutra i svih narednih dana. Dok se ne pojavi neki novi koji ce odvratiti misli od starih simptoma.
Obicno postaje neobično tako lako... Preko noci, samo se dosulja. A neobicno, obicno... Eeee... Jednog dana mozda, postepeno i polako, s puno muke i truda... Jednog dana ce i Lidija odmahnuti rukom i bas poput Marije znati da je samo uzasan pritisak u zraku!
Post je objavljen 24.05.2020. u 20:45 sati.