Strah je primarna ljudska emocija. Pomaze čovjeku da se zastiti od opasnosti. Svi imamo neke svoje strahove koji tinjaju u nama, neki cak od malih nogu. Neki smo razvili kao posljedicu nekog događaja. Tipa, kad sam bila mala sve pse lutalice na ulici sam mazila, pazila, hranila. Svakom psu sam isla bez imalo nesigurnosti ili primisli da bi se nesto moglo dogoditi. No, onda me napao pas od susjeda s kojim sam bila od malena, otkada je prvi put usetao u njihov dom jos kao stene, pa sve do nemilog događaja kada su ga i uspavali. I eto ga, svaki četveronozni prijatelj, postaje neprijatelj! Pomalo čak u prevelikoj mjeri... Rekli bi stručnjaci iz obicnog straha, razvila sam pravu malu fobiju!
I moze se to izljeciti! Prije par godina dobila sam psa, setnje s njim su bile pravi izazov, jer puno mojih četveronoznih neprijatelja se htjelo sprijateljiti sa mojim novim ljubimcem. Zamislite samo kad sa livade krene trčati staford prema meni... Kamen! Ne znam kud bi, sta bi... No, dotrči i sva paznja mu je usmjerena na mog ljubimca, mene ni ne primjećuje! Malo po malo, staford i ja postajemo prijatelji. Moji četverononi neprijatelji nisu vise tolika prijetnja!
Sad jos ostaje samo problem letece gamadi... Kad čujem da zuji, bjezim glavom bez obzira. U muhi vidim strsljena. I mislim da to nece tako skoro nestati...
Puno puta sam čula frazu - suoči se sa svojim strahom! Navodno ga tako pobjedis! Odlično! Istina, svaka fobija se da umanjiti ili izbrisati ukoliko dokazes samome sebi koliko je tvoj strah nerealan. No, znanosti draga, psihologijo moja...
Kod anksioznosti zivis u konstantnom grču i strahu. Postoje razne vrste, razni strahovi kolaju zilama anksioznog čovjeka. Kada su mi napadi panike dosegli vrhunce i dolazili na dnevnoj bazi, stvorila sam novu fobiju koju sam od milja nazvala strahofobija... Strah od straha! U tom trenutku, tijelo pali sve svoje stitove za prezivljavanje, jer je mozak najavio dolazecu opasnost koja naravno NE POSTOJI. No, ta imaginarna opasnost te zarobi! Počinjes osluskivati svaki detalj, postavljas prepreke na svakom koraku! Izazov je bio otici do ducana koji mi je bio preko puta zgrade... Sto ako me uhvati negdje vani?? Sto ako padnem u nesvijest?? Sto ako dobijem srcani?? Bozee koliko pitanja, priprema psihičkih i fizičkih da bi kupila obicni kruh! Zarobljen u vlastitom umu, tijelu, pa na kraju i u svoja četiri zida.
I onda ta rečenica - suoči se sa svojim strahovima!! Spustim se po stepenicama iz zgrade, izadem na ulicu di sam skroz ranjiva, pokusavam dokazati samoj sebi da se nista ne moze dogoditi. Korak po korak, trgovina kao da bjezi od mene, osjećam taj grč u zelucu, u glavi mantra - samo hodaj, mozes ti to! I puf! Srce probija prsni kos, cijela lijeva ruka trne, disanje je na 200 puta u minuti, zraka nemam, crno pred očima, noge kao gumene! Tu je!! Moj strah je tu! Na pola puta izmedu trgovine i kuce, sto sad?? Kamo? Naprijed, nazad?? Hvatati nekog prolaznika, moliti za pomoc? Hitna? Umirem? Dobro sam?? Najcesce bi uletila u trgovinu, pokusavala skulirano kupiti kruh dok mi se svaka stanica u tijelu trese i grči. Nitko nista ne vidi!! Negdje u nekom dijelu mozga znam da je to samo moja strahofobija, al misli tutnjaju sto na sat o svim najgorim mogućim ishodima. Uletavam u stan, srce lagano popusta, disanje se smiruje, samo jos 10 minuta nakon glumim vibrator! Suočavanje propalo!! 100 suočavanja, 100 puta dokazano da se nista ne dogada zapravo, 100 puta nista nije pobjedeno. Mozda ipak iduci put bude taj!! - kao da moj mozak to tako vidi. Imala si 100 prilika za srcani udar, prezivjela, al hoces li i 101?? Kaos! I kako sada da ja to pobjedim? Kako da od obične glavobolje ne napravim 10 dijagnoza i scenarija?? Imam novog neprijatelja No1= moj mozak!! Svim silama radi protiv mene...
Isto me zanima, kako ljudi koji se boje smrti da se suoče sa svojim strahom? Pokusaju umrijeti da vide da to zapravo nije nista strasno??
Znanosti draga, psihijatrijo moja, pomozi!!!
Post je objavljen 24.05.2020. u 06:05 sati.