Ne pisem vise tako cesto kao prije, ali svaki dan sam na mom blogu i pratim drage prijatelje koji su ostali, kao i neke druge zanimljive blogove. Pojavio sam se na ovom mjestu tocno 4.06.2006 godine. Bio je to u ono vrijeme jako veliki izazov za mene. Blog je u to vrijeme bio dio kulture. Prvo nisam znao sto i o cemu da pisem, ali onda je sve krenulo spontano. Odlicna ekipa koja je u to vrijeme pisala na blogu (mislim oko 300-tinjak) ljudi, medju kojima je bilo glumaca, sportista, novinara, glazbenika..... Upoznao sam u to vrijeme jako puno dragih i dobrih ljudi, a puno njih sam upoznao i osobno. Bez obzira na prelazak mnogih od nas na razne drustvene mreze, vecina nas je ostala u kontaktu, ali i vecini od nas blog je ostao u lijepom sjecanju i kao uspomena koje se svi rado sjetimo. Malo smo se ulijenili, pa i ne pisemo vise puno kao nekada. Jutros sam kao i svaki dan upalio blog i sve je radilo, a danas poslije podne SOK!! moj blog ne radi i javlja mi da je obrisan ili je greska. Prvi osjecaj mi je bio sok, pa tuga. Nisam nikad ni pomislio da mog bloga vise ne moze biti, kao i brojnih odlicnih blogova iz onog vremena, gdje je napisano jako dobrih tekstova (posebno Divan skitnje, pok. Zeljka Muzevica, tadasnjeg urednika jutarnjeg lista) koji je pisao o Carugi, zapise iz starijih vremena u Slavoniji, susretima sa akademikom Tadinaovicem. ne mozemo ne spomenuti Danijelu Dvornik, Ribafisha, Eurosmijeh, Paju Paksu, Nenada Begu gitarista grupe Tuti Fruti, kao i kmnogih drugih koje se u ovom trenutku ne mogu sjetiti. Naucili smo mnogo toga na blogu jedni od drugih. Ja sam ucio gramatiku :D Zelim samo reci na kraju da bi mi bilo jako zao da izgubim ovaj moj blog, ma koliko pisao, a vjerujem da je i mnogima od vas tako. Na srecu bila je samo tehnicka greska i sve opet radi kao prije. Osmijeh se vratio na lice. Dali bi vi bili tuzni ako bi ostali bez bloga i koliko vama osobno blog znaci?
Lijep pozdrav svim starim, ali i novim blogerima ;)
Post je objavljen 22.05.2020. u 15:51 sati.