smrt je uvijek ispred,
i kada se ide prema njoj,
i kada ona ide prema nekome.
smrt ne mari za očekivanja,
ne prihvaća planove, ona
samo ostvaruje susrete.
bio sam mu napisao pisamce:
upravo sam pročitao intervju
s j. r. augustom, glazbenikom
iz mjestašca pored zaboka;
na kraju spominje da poslije
izolacije jedva čeka otići
na mušićarenje u gorski kotar.
to me je podsjetilo na naša pecanja
sunčarki i ostale sitneži, na biđu
i rupama okolo; išli smo s grbavim
štapovima, nekakvim plovcima
i zahrđalim udicama. znali smo
naloviti sitne ribe poprilično.
eh, da se vrate dani koji su mi
tetovirali dušu, da ih se
bar čestito prisjetimo.
smrt je uvijek ispred.
išao je bolestan prema njoj,
a njihov susret osujetio je odgovor,
(jer smrt ne mari za očekivanja),
a on je trebao glasiti: kada hoćeš
da opet odemo na biđ s grbavim
štapovima naloviti sitne ribe?
Post je objavljen 21.05.2020. u 18:52 sati.