Svakodnevno gledam friške vijesti o novooboljenim od corona virusa. Jedan dan, u početku, velim supruzi Antonelli : „Gle, ministar unutarnjih poslova je postao i spiker“, a ona: „Ali mu dobro ide“. Fakat, kaj je, je. Bila je u pravu.
U početku epidemije, kao vatrogasac, smatrao sam, da, sukladno spoznajama inozemnog iskustva u obrani protiv širenja zaraze, karantenu treba uvesti odmah, mam, taj čas, sad, a ne kaskati za širenjem virusa.
Rekao sam to poštovanom, svima omiljenom, obiteljskom liječniku od najvećeg povjerenja, Miri, a on mi je rekao da bi u tom slučaju, nastala opća panika u stanovništvu.
Gospodina ministra unutarnjih poslova i potpredsjednika Vlade Rh, prvi sam put vidio, za, susjednim, barskim stolićem, u razgovoru, s ondašnjim Predsjednikom Republike Hrvatske, Stipom Mesićem, na NATO vježbi zaštite i spašavanja „Idassa 2oo7“, u Zadru; drugi put, u prolazu, na šetnici u Zaprešiću, a treći, na promociji, za naš kraj i domovinu, dragocjene knjige, omiljenog nam, pisca, pjesnika, domoljublja i prijatelja Branka Zbukvića: „Lijepom našom odzvanja vam ime“, o poginulim Hrvatskim braniteljima našeg kraja. Pritom me ugodno iznenadila i razveselila ministrova opservacija da se doprinos Ministarstva unutarnjih poslova u Domovinskom ratu, ne vrednuje na potreban način. Mislim si: Hvala Bogu, konačno se jedan, visoko pozicionirani, dužnosnik toga, javno sjetio.
Doktoricu Alenku Markotić prvi sam put, u sklopu služenih zadaća, vidio u Infektivnoj klinici, dok još nije bila ravnateljica. Pokazivala nam je posebnu, apartnu, prostoriju, s naročitim predprostorom, za potpunu izolaciju pacijenata. (sustav odnosa: tlaka, pretlaka, podtlaka, ventilacije, s potpunim brtvljenjem i apsolutnom zaštitom zdravstvenog osoblja). Toliko se uživjela u demonstraciju sustava i da je stručnom prezentacijom odavala osobu koja živi svoj posao, svoje poslanje.
Gospođu Maju Grba Bujević, upoznao sam u sklopu edukacije obveznika civilne zaštite, o prvoj, medicinskoj pomoći. Pokazala je veliku vještinu, brzinu i snagu, da sam pomislio: Bila bi i dobar vatrogasac, a pogotovo nastavnik za, novouvedeni, nastavni predmet školovanja za vatrogasno zanimanje: Prva medicinska pomoć.
Iako će se rezultati djelovanja stožera, po pitanju obrane od covida 19, uvidjeti tek za dvije godine, u usporedbi s nekim drugim državama, naša se koncepcija sprječavanja širenja virusa, pokazala uspješnom. Ali, kako su mjere zaštite izazvale teške popratne posljedice u svim područjima življenja, politika je bila prisiljena poduzeti izvanredne mjere u uređenju društvenog ponašanja. Ne znam koliko su članovi stožera, pod pritiskom potreba i političkih utjecaja, pristali mijenjati prvotna određenja, ali neke se izjave čine nedosljednim, suspektnim: Treba maska, ne treba maska. Danas si bioterorist, sutra, za istu stvar, više nisi. Razmak jedan metar, tri metra, dva metra pa ako nema uvjeta za dva, onda može i metar i pol.
To me jako podsjeća na objašnjenje, serbokroatista, da li se neka riječ piše odvojeno ili zajedno i, onda, nestručnog , solomunskog, rješenja: može ovako i onako.
Svi članovi stožera su pripadnici vladajuće stranke. Pitanje je da li su to najveći stručnjaci u svojoj, liječničkoj branši ili su postavljeni na čelna mjesta i zato što su stranački opredijeljeni. Mislim da njihovo naglašeno hvaljenje članstvom u vladajućoj stranci upućuje na, promišljeni, ključ njihova odabira u stožer.
Naravno da vrhunska stručnost nije garancija za sposobnost dobrog rukovođenja. Tu bi nešto mogli reći i zaposlenici tih ustanova, a znam da bi njihova mišljenja, ponegdje, mnoge začudila.
Osobno sam uslugama svih segmenata zdravstva, jako, zadovoljan, od obiteljskog liječnika, zaprešićke Hitne medicinske pomoći, bolnica: Sveti duh i Merkur, do Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
Sad se neke stranke žale da će vladajuća stranka, uspjeh u borbi protiv virusa, iskoristiti za nakanu pobjede na parlamentarnim izborima, kao da bi se one, u istoj prigodi, ponašale drukčije.
Zanimljivo da, već viđeni, aspiranti za vlast, glume da su uvijek spremni za izbore. Teško mi je to vjerovati. Pasalo bi im da izbori budu čim kasnije, iz razloga što će opća situacija državi biti sve teža. A što bi trebali, nego lagati? Raskopčati košulju, poviknuti: „Kukavice pucajte u prsa“ i otpjevati „Treću internacionalu“?
Iako to i ne bi bilo u diskrapanci s njihovim svjetonazorom.
Narod na izborima mora razmislili, da li je obrana od corona virusa, jedina stvar koja ih, u nastavku življenja, zanima, jesu li zadovoljni svojim životom i uvjetima življenja i perspektivom ljudi u Hrvatskoj, dok bi Domoljubna koalicija, po meni, trebala analizirati rad vladajuće stranke, ukazati na njihove stranputice i ponuditi Programe, koji će birače uvjeriti da će im njihovim izborom, biti bolje. Pritom bi zalaganje za što veću suverenost Republike Hrvatske, po mom mišljenju, morao biti osnovni uvjet pri odabiru birača, koji vole našu Hrvatsku, za koga će glasati.
Siguran sam da će za vladajuću stranku glasati svi oni koji od nje imaju koristi, kao i oni kojima je sat stao devedesetih godina, dok će ortodoksni komunisti glasati za svoju partiju.
Koliko će glasova dobiti domoljubna koalicija , ovisi o njihovom Programu i njegovoj prezentaciji biračima.
Zbog nekorektnog, sluganskog, pristranog, navijačkog odnosa, većine javnih medija, ne mislim da mogu pobijediti samo predizbornim skupovima i svekolikim javnim promocijskim metodama, ali imaju pobjednički potencijal, u nas pola milijuna domoljuba, poštenih namjera, bez političkih ambicija, koji smo glasali za Škoru, uz uvjet da se čelnici domoljubne koalicije, reverzibilno povežu sa svojim dosadašnjim glasačima i obznane im osnovne smjernice rješavanja ključnih problema, kako bi oni mogli svojim rođacima, prijateljima i znancima, osobnim kontaktima i društvenim mrežama, omogućili istinite informacije, koje će ih usmjeriti na odabir, kojim će njima i njihovim naraštajima, omogućiti bolji život u Republici Hrvatskoj. Budimo iskreni, čestitom čovjeku rođaci i prijatelji, više vjeruju nego, nekom binskom uzvaniku, za kojeg se mnogi pitaju: tko je pak taj?.
Pritom ne ispuštam istinu, da se jedino Dragom Bogu može , bezuvjetno vjerovati.
Prednost domoljubne koalicije je i ta što su brojčane najveće stanke, dosad imale višekratne prigode učiniti dobro za Hrvatsku, ali su je, po mom mišljenju, iz osobnih razloga, u mnogo čemu, potopile na zadnje mjesto u Europi.
Stvarni, čestiti domoljubi, do sada, nisu imali prigodu vladanja.
Po uzoru na, naš, vatrogasni pozdrav:
„Boga slavi, bližnjega izbavi“,
predlažem novi:
„BOGA SLAVI, HRVATSKU IZBAVI“.
Branko Smrekar
U Brdovcu;18.svibnja 2020.
Post je objavljen 18.05.2020. u 17:05 sati.