Ponosan sam što će se danas,16. svibnja 2020. godine, kao dio programa obilježavanja 75. obljetnice Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda u svibnju 1945., u Katedrali Srca Isusova, u Sarajevu, služiti sveta misa.
Misu će, prema zajedničkom odabiru biskupa iz Hrvatske i Bosne Hercegovine, prevoditi vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić.
Raduje me da je potporu Svetoj misi dao i Reis-ul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Husein Kavazović.
Kad sam pročitao tu informaciju, sjetih se da sam 28. svibnja 1984. godine vodio intervenciju gašenja požara krovišta Zagrebačke džamije i Islamskog centra, da nam je muftija Ševko efendija Omerbašić, iskreno zahvalio, da sam neka odjela kupio u salonu Salima Šabića i nešto posebno značajno: u sklopu susreta Međunarodne konferencije religija za mir, pozivom dr. Mladena Karađole, bio sam na dobro organiziranom, ugodnom susretu u Islamskom centru u Zagrebu. Tijekom susreta, za vazda sam upamtio jednu misao: Svi sukobi i ratovi nastaju zbog pomanjkanja vjere.
Bog nas spaja.
Ove godine, nažalost, nisam u prigodi biti na komemoraciji Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda u svibnju 1945.
Prošle sam, na komemoraciji u Bleiburgu, bio u društvu arhiepiskopa Hrvatske pravoslavne crkve Aleksandra. Nakon povratka u Brdovec, objavih tekst pod naslovom:
BLEIBURG
U subotnje jutro, moja supruga, ja i više prijatelja, krenusmo u Bleiburg. Putujući kroz Sloveniju, pred jednim manjim graničnim prijelazom za Austriju, sustigli smo Zastavu 101, Beogradskih registracijskih oznaka. Znao sam da ne idu s nama pa sam pomislio da oni komemoriraju srpskog sveca Nikolaja Velimirovića, vjerskog ideologa, srpskog antisemitista, o kojem je portal Telegraf objavio, da je, još prije nego što je Hitler došao na „veliku scenu“ i počeo svoj pokolj širom svijeta. Nikolaj je napisao da je Hitler došao na ideju svetog Save i kao laik pružio svom narodu najvažniji posao, što je imanentno jedino svjetitelju, geniju i velikom heroju. Treba spomenuti i da je Nikolaju Velimiroviću, 1934. godine Adolf Hitler osobno predao visoko odličje.
Mislim si, dobro, demokracija, ali gle, vozeći se, u uzvaničkom vozilu, kroz policijske barikade do samog pješačkog prijelaza u označeni prostor komemoracije, ugledasmo dvije male skupine demonstranata, sa barjacima propale Jugoslavije i drugim komunističkim simbolima. Dakle, uistinu nisu došli na komemoraciju, nego je ometati. MI smo se na komemoraciju svim žrtvama Bleiburga i Križnog puta došli pomoliti za spokoj duša svih nedužno stradalih u poratnim vremenima.
Zabranjuju li to malobrojni prosvjednici, antikrsti i vjerujem plaćenici, moliti se Bogu? Da li je to demokracija? Žele li oni uništiti hrvatsku dušu? Ne, neće uspjeti.
Predivna propovijed Krčkog biskupa, simpatičnog i dragog Ivice Petanjak, bila je oslika hrvatskog duha, čovječnosti, ustrajnosti i dobrote. Dobro je da je održana i molitva za žrtve islamske ispovjedi. U ime Mešihata islamske zajednice u Republici Hrvatskoj izmolio ju je Idriz efendija Bašić.
Predstavnika Srpske pravoslavne crkve nije bilo, ali je, Bogu hvala, bio nazočan arhiepiskop Hrvatske pravoslavne crkve, gospodin Aleksandar Radoev Ivanov. Imao sam čast biti u njegovoj blizini. Oduševio nas je i poučio mnogim, meni nepoznatim spoznajama. Pročitajte knjigu pod naslovom „Hrvatska pravoslavna crkva bila je, jest i bit će“ Hrvatskog arhiepiskopa Aleksandra i jednu od recenzija knjige, gospodina, Đure Vidmarović: https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/dvidmarovic/29480-duro-vidmarovic-o-knjizi-hrvatska-pravoslavna-crkva.html.
Upoznat će te se sa nečim što još, vjerojatno, niste znali, primjerice: Nikola Tesla nikad nije rekao da je srbin. Otac mu je bio pravoslavni svećenik, rođen 1856.godine u Karlovačkoj arhiepiskopiji. U to vrijeme, na tom području Srpske pravoslavne crkve nije ni bilo.
Na komemoraciji je bilo za očekivati i dolazak čelnika zakonodavne i izvršne vlasti kao i predsjednice Države. Nije bilo ni jednog, jer nisu prosudili da moraju biti uz naš (svoj?) narod. Oni su pompozno čekali kancelarku Njemačke.
Gospođa Angela Merkl je poučavala kako dalje i za koga glasati. Ma nemoj. Valjda i sam mogu, po našim životima, standardu življenja, stanju u državi i njenoj perspektivi prosuditi za koga ću glasati. Meni tutor ne treba.
Osliku naše zbiljnosti vidjeh subotnjim proputovanjem kroz Sloveniju. Nakon puno godina ugledao sam stado krava na ispaši, magarce, domaće životinje, sve uređene kuće i okućnice, lijepe gospodarske objekte, izorana i posađena polja, pokošene livade, industrijske pogone....
Nema zapuštenih površina. Poljoprivredna su zemljišta privatno vlasništvo, a u nas poljoprivrednici plaćaju koncesiju državne zemlje, ponegdje, mnogo više nego inozemni koncesionari. Zar bi bio grijeh podijeliti zemlju u vlasništvo hrvatskom čovjeku koji je želi i može obrađivati?
Po završetku komemoracije na Loibuškom polju, navečer gledah televiziju i čitah portale.
Sredstva javnog priopćavanja uz prvenstvo događanja svezom predizbornog skupa u Ciboni, oglasila su se, u kraćem trajanju i o Bleiburgu i to po njima jednako važnim događanjima: o Izgredu, izvan površine namijenjene komemoraciji, navodno nakon njena završetka, jedne revoltirane(?) osobe, koja je digla ruku u znak nedopuštenog pozdrava; o šačici, valjda ne više od pedesetak demonstranata i, po njima, trećem, o komemoraciji žrtvama, na kojoj je bilo dvadesetak tisuća domoljuba. Lako je izračunati omjere:0,0049% izgrednik, 0,249 % demonstranata i 99,74% sudionika komemoracije. Značenje veličanstvenog događaja i njegov bitak da i ne spominjem. Do kada će nam antikrsti i plaćenici voditi javne medije? Sve dok se ne izborimo za istinoljubivost!
Volio bih da se komemoracija nastavi i da se već sljedeće godine na skupu omogući riječ i arhiepiskopu Hrvatske pravoslavne crkve, Aleksandru. Bio bi to veliki poticaj jačanju hrvatskog duha i bića, katolika i pravoslavaca, koji vole svoju Domovinu Hrvatsku.
U boj, u boj, vi hrvatska braćo....
Branko Smrekar
U Brdovcu; 22. svibnja 2019.
Svim žrtvama zločina u Bleiburgu, kao simbolu tragedije hrvatskog naroda i Križnom putu: Pokoj vječni daruj im, Gospodine, i svjetlost vječna svjetlila im, počivali u miru Božjem.
Branko Smrekar
U Brdovcu;16.svibnja 2020.
Post je objavljen 16.05.2020. u 09:02 sati.