Marketing
Rodni moj kraju
Otvaram oči.
Još u polusnu ugledavam drva,
šumu,staru baraku,
zvuk ptica miluje mi uši.
Ne mogu vjerovat.
Svjedočim buđenju
jutra,
buđenju ptica,
buđenju svijeta.
Svako jutro divim se bojama zelenim,
rumenim, rascvalim, crvenim.
I dalje ne vjerujem.
Mislim da snivam.
Protresem se od sreće.
Veličanstveni orah nazire se sa desne
strane mog prozora.
Proživio je on svašta.
Djetinje dane mog oca,
ubrzani rast čempresa.
Vidio je mnogo.
Obiteljske svađe, roštilj na travi, sretanja i prekidi.
Kad bolje prisloniš uho čuješ kako doziva.
Poželim zagrliti to drvo,
tu šumu, te ptice.
One su u meni svakog dana,
šire ljubav i dobrotu.
Volim te rodni moj kraju.
Koliko puta prešla sam tvoje staze,
koliko puta sam bježala od vreve grada.
Samo da se na tren oslonim
na tišinu,
na samoću,
na ljepotu.
Uvijek odlazim u šumu,
protrčim kroz granje mira,
okrznem listove u letu.
Zelenilo mi hrani dušu,
podsjeća me na tako nevine dane.
Ja ne živim bez mog čempresa, velikog oraha i trave.
Volim te šumo moja.
Rodna moja Rupa.
Tek sada vidim sjaj tvog dijamanta.
Ukrašena si perlama listova i grana.
Lice ti je ureseno jatom ptica.
Oči su ti bekrajno plavetnilo.
Volim te rodni moj kraju.
Post je objavljen 15.05.2020. u 21:22 sati.