Marketing
IGOR DIVKOVIĆ "VEDRANA SE OBLAČI"
Postoje li zbirke pjesama veselog ugođaja? One koje vam odmah podignu raspoloženje na vrh ljestvice vedrine? Ako ste čitali zbirku pjesama Igora Divkovića „Vedrana se oblači“, onda vam je jasno da je „Vedrana“ jedna od takvih knjiga. Predstavlja nam se sasvim ozbiljno, baš kao tisuće sličnih knjiga. Ima ona svog oca, lektora i korektora, svog izdavača i baš sve su njezine generalije na svom mjestu.
Ali ima ona i neku posebnu vibru. Tu vibru dobro je osjetio profesor Atif Kujundžić koji je za nju umjesto recenzije napisao svoje impresije nazvavši autora pjesničkim bratom i posljednjim priorom poezije. I nije teško s pjesnikom Igorom Divkovićem sklopiti onu čudnu, a prisnu vezu o kojoj je sanjario Tin kada nam je zaviještao veliku, kristalnu kocku vedrine.
„Vedrana se oblači“ nosi vedrinu. Čak i onda kada se njeno lice naoblači, namršti, ne oblači se ona dugo u tom smislu. Ona se samo oblači, kako se pristoji, prije dolaska pred čitalačku publiku.
Iz uspješnih ilustracija Alana Divkovića možemo upoznati Vedranu već prilikom listanja knjige. Crtežom u koji je inkorporirana žarka crvena boja, dočarano je jedno pismo s otiskom našminkanih usana, jedan crveni kišobran, napuhan jastučić, knjiga rastvorenih korica, mali, stilizirani zračni baloni i dugačak par ženskih nogu u crnim mrežastim čarapama i visokim, crvenim štiklama. I taj par vitkih nogu, koje po oblacima gaze, je sve što će vam se od Vedrane vizualno prikazati. U raznim pozama, ali uvijek u istoj opremi.
Ako želite upoznati Vedranu, morat ćete se prepustiti tekstualnom dijelu knjige. Onda ćete doznati gdje je sve bila, je li gnijezdo svila, zašto je iz Japana bježala, što su joj hablali Španjolci, zašto u srdžbi psuje, u jecaju oprašta, kako u ljubavi ima sve u vidu, kako u mržnji potapa Antlantidu…
I
dok
tako sjedi
dok gledi
dolje
uzvišeno
i mirno
k'o otac
bog
vedrina
njenog lica
se oblači
dubina
njenog oka se
mrači
i
ne pita ona
ništa
i nikoga
i ne uzdiše
i ne odiše srdžbom
nit jadom
uzdahom je prate
tek
njene
muzikalne tice…
Ma neću više da vam pričam. Čitajte „Vedranu“ i uzmite svoju kocku vedrine.
Marija Juračić
Post je objavljen 15.05.2020. u 17:58 sati.