U zapisu Pustinja, iz Atlasa,
Borges se prisjeća kako je nedaleko
Piramide kleknuo, uzeo šaku pijeska
i pustio je da se malo dalje prospe,
kazavši tiho: Mijenjam pustinju.
Kada nepodnosivi strah, tjeskobu i bijes,
premještam nedaleko sebe, u stihove;
kada preplavljen osjećajem neshvaćanja,
ispuštam tugu u porozno tlo lirike,
govorim glasno: Mijenjam pustinju.
Post je objavljen 14.05.2020. u 18:23 sati.