Oh, zlo je, jao Bože moj
Ja svjesno nisam više svoj.
Često što radim, baš je zlo
A ja svjesno ne želim to.
Jer moja djeca vesela,
Postojanju su grbava,
A to je, upravo baš to,
Za nerazumne pravo zlo.
A ja mogu samo tako,
A drugačije nikako.
Moje djelo, moje žiće
Njega rađa moje biće.
Pa makar bila to svima
Samo graktalice pjesma,
Al pjesma iz srca duše,
Moje raskrite intime.
Pjesma mojemu življenju
I zahvala stvoritelju,
Za blagodarnost ugoda,
Iskrica zadovoljstva.
Jer intima ljubav rađa.
Nek s ljubavlju plovi lađa,
U život kroz rajska vrata.
A drage male ptičice
Vrapčić, slavuj, lastavica
Sa visokoga kuće krova,
Grmlja mirisnoga jasmina,
Pod strehom gnijezda
Živka, bigljiše, cvrkuće
A jeka gorom i dolom šapuće
Sada, tada i onda
Kad to usnuli više ćuti ne će.
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Osmjesi nečujnih mirisa'
Post je objavljen 14.05.2020. u 16:33 sati.