Popuštanje mjera definitivno je dovelo dotle da su svima popustile kočnice.
Išla danas u Lidl poslje posla. Nema više reda za ulaženje, nema nekog tamo zaštitara; ideš ko šta se normalno ide u dućan. Sjetim se da sam i ja zaboravila masku doma, pa mi sve slabo jer vidim da ću morat uć u divlju hordu unutra. Srećom naiđem na kolegicu s posla koja slučajno ima jednu masku viška u torbi, pa da barem zafufuljim nos dok vozim slalom po unutra. Ajde natakrčim maskirno sredstvo i ulazim. Dezinficiram ruke i ručke na kolicima isto malo štrcnem, a sve mi žao šta nisam i rukavice ponijela jer vidim da je navala epskih razmjera, ko zna ko ih je gurmičo po dućanu prije mene. Kad ulaze dvije žene, jedna u haljini golih nogu i u sandalama sa otvorenim petama; tu ja požalim šta uvijek moram gledat kud ne treba, jer su ženi stopala crna ko da je dopješačila iz Siska. Dezinficijensu ne prilazi, žuri prema robi koja je na ne znam kolko posto sniženja. Ja zahvaljujem cijelom katoličkom kalendaru šta nemam namjeru ko rovokopač bordat po sniženim majicama i šosevima i donjim dijelovima pidžame. Odustajem od voća jer niko ko ga kupuje ne koristi rukavice; teško je prek najlonskih rukavica prepipavat narandže i banane. Vidim onaj fini zapakirani crni paradajz i popada me muka, jer znam da dolazi iz Španjolske, znači ništa od čvaraka i crnog paradajza. Pa uzimam nešta kefira i vrhnja, naglosmrznuti jabuka desert, kavu, nešta sredstava za čišćenje i bježim prema blagajni. Ona žena u sandalama sa golim petama ruje po nekakvoj obući, pa tuta forca idem na kasu da još ne gledam kak se izuva jer obzirom na pete ko zna kakvi su joj nokti. Oće se još naglavačke na nokte zakačit ko suri orao iznad neprehrambenih artikala. Usput ubacujem vlažne maramice, kompot od ananasa i teglicu paprika. Sve nastojim kupit ono šta se najmanje moglo pipat. Teško ja i dišem ispod maske, malo me jebe slomljeni nos i sinusi. Pa skužim da al doslovno niko osim mene i uposlenika dućana nema masku. Računaju ljudi – popustilo je mjere, šta će se zamatat kad se ide prema konačnom rješenju koronarne situacije.
Pa tak sve to gledam i razmišljam jel da kad dođem doma idem sve brisat nekim vlažnim maramicama. Jebote još ću se usljed popuštanja mjera pretvorit u higijenskog frika koji pere kruh u sedam voda prije nego šta ide jest. Šta mislite oćemo mi ostat normalni kad ovo sve jednom okonča, il smo već popizdili? ( Mislim – neki nisu; neki se ponašaju ko da korona nikad ni postojala nije. Pa kak meni nije moglo dat takav genetski kod da stavim mozak na pašu i samo srljam kojekuda )
Post je objavljen 13.05.2020. u 22:47 sati.