Marketing
Skarletno slovo...
Kada je bliskost zabranjena, a strast grijeh, ljubav je najdrskiji zločin od svih...
Nathaniel Hawthrone
Prolazila je ovim ljubičastim poljima, danima, tjednima, godinama, desetljećima. Vraćala se izvoru da sazna odakle dolazi ljepota. Jučer je sve bilo mrtvo i nepokretno, a ona noćas osjeća ljepotu mirisa, lavanda i jedno davno dugo toplo ljeto doploviše čudesnom rijekom sjećanja u ovaj trenutak buđenja u snu. Iznenada slobodna, izrasta iznad tuge i zle sudbine vremena pomilova ljubičastu boju, udahnu ljubičasti miris svitanja, rastrga korotu i poletje sa lastavicama u zagrljaj ljepote. Želja se prosu opustjelim srcem. Noć bez sna postade san njenoga života, noć boje lavande, noć puna mirisa ljepote, a ona budna, neumorna, svijesna svih onih izgubljenih, neprospavanih, neodživljenih. Sve što je nekada bio umor, bjeg od nje same, bjeg od trenutka sve to se odjednom pretvorilo u život. Miris lavande mrvi nepostojanje. Žena udahnu novi san, njen san, lijepi san, ljubičasti san.
Nathaniel Hawthrone
Prolazila je ovim ljubičastim poljima, danima, tjednima, godinama, desetljećima. Vraćala se izvoru da sazna odakle dolazi ljepota. Jučer je sve bilo mrtvo i nepokretno, a ona noćas osjeća ljepotu mirisa, lavanda i jedno davno dugo toplo ljeto doploviše čudesnom rijekom sjećanja u ovaj trenutak buđenja u snu. Iznenada slobodna, izrasta iznad tuge i zle sudbine vremena pomilova ljubičastu boju, udahnu ljubičasti miris svitanja, rastrga korotu i poletje sa lastavicama u zagrljaj ljepote. Želja se prosu opustjelim srcem. Noć bez sna postade san njenoga života, noć boje lavande, noć puna mirisa ljepote, a ona budna, neumorna, svijesna svih onih izgubljenih, neprospavanih, neodživljenih. Sve što je nekada bio umor, bjeg od nje same, bjeg od trenutka sve to se odjednom pretvorilo u život. Miris lavande mrvi nepostojanje. Žena udahnu novi san, njen san, lijepi san, ljubičasti san.
Alfa, znak početka, božanska ljubav utkana u ime prvog čovjeka.
Nad pustinjom, pun svjetlosti, lebdi anđeoski oblak.
Rađa se život, vlada mir pun nemira, pun božanske moći, mjesečeva sjaja
i zagrljaja neba.
Na pučini poludjela lađa jeca tišinom utrobe, rebro izronjeno iz lazurnih dubina sna
izrasta u obličje žene.
Samotnost prvog zagrljaja izroni zlatnu hostiju
i stvori ljubav.
Čovjek je mjera svih stvari, vjetar kovitla sudbinu,
odnosi je u vječnost. Ovo je naš dom, rekao si,
zmija je nestala.
Sanjala sam legendarni dodir prstiju, rekoh.
Darovah ti djelić sebe. smiješio si se.
Na tvom dlanu zasja zvijezda svanuća, znamen iskona.
San nije đavolje čudovište, on je lumin življenog života,
začuh šapat vremena.
Naslonih glavu na tvoje rame i utonuh ponovo u privid.
Život je uistinu san, šapno si.
Da, ljubičasti san.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 14.05.2020. u 09:09 sati.