Na početku ove pandemije upozoravano je koje su kronične osobe s manje imuniteta potrebne zaštite. I ja imam bronhitis koji je prije nekoliko godina prešao u astmu (pa valjda sam i rizična) kad sam tri mjeseca kašljala i tek onda sam uspjela dobiti neki pregled, a od toga kašljanja me podrebrica boljela jer mi je kičnma žnj. Od malena kao i pola djece Siska imala sam bronhitis i to neko čudno disanje, to nam je valjda u obitelji. Maknuli mi krajnik, kad sam se zamalo ugušila kao mala, ali ostala je ta neka osjetljivost. Kao i dok sam odrastala primijetila sam da mi smeta duhan, varikina, neki dezići, parfemi, lakovi i tako nakupilo se, ali oni koji me znaju neće mi zamjeriti što ne idem po zadimljenim mjestima i nisam negdje gdje ne mogu. Prije sam jedva čekala da se magle spuste da krenem, jer sam voljela te maglovite guste prizore. Uzimala sam tatinu kabanicu koja je bila do poda i odlazila u šetnje prek svete do grada pa krug do doma. Pokušavala sam uhvatiti prizore fotićem ili slikama. Sad ipak pripazim da ne idem puno pješke kad dolazi zima i magla, smog i onaj rafinerijski miris. Poradim malo i na imunitetu.
Čuvala sam se i nisam išla u centre bespotrebno.Užasan je osjećaj kad čovjek ostaje bez zraka. Užasno nemoćno i nemaš vremena imati misli. Bitno je biti spreman u svakom trenutku.
Post je objavljen 12.05.2020. u 09:47 sati.