Maj mirisom ruža budi uspomene. Vila rustika na obali zelene rijeke, Mogorjelo, miris lipa i okus maslina, vitkost breza i prošlost prelivena u trenutak sreće. Marijino svetište, Međugorje, nova prostranstva uokvirena prastarim krajolikom. Rado se vraćamo u nabore prohujalog vremena, na izvorište gdje se, ne tražeći se, uvijek pronalazimo.
Tu smo u tragovima odlazaka i dolazaka,
u zagrljaju rijeke i vjetra,
kiše i zemlje, puteva i gradova,
u igri oblaka i sunca,
u disanju srca i tihovanju uma,
Tu smo na obzoru pamćenja,
mi djelići izmaštanog scenarija,
iluzornih privida,
moćnici oaze vječnog mira,
nosioci Nikinog stijega
na bojišnici sartreove mučnine.
Tu smo, mi tragači za sakramentima usnulih svetišta,
hazarderi u kockarnici užitaka, kušači čudesnih okusa,
enolozi svetih kapljica, somelijeri božanskog pića.
Tu smo, mi sanjari života,
u viru sakralnog i profanog,
doslovnog i alegorijskog,
mi na opijelu osjetila.