kad ste zadnji put napisali pismo, ili čestitku, ili recimo razvili sliku? ne sjećate te se jel tako, osim ako nemate profesionalnu deformaciju. ja sam ga zadnji put pisao ćeri prije tri miseca, jer mi je bilo suhoparno čestitat joj rođendan preko wotsapa, a prije toga prije više od trideset godina. zašto nisam pisao u međuvremenu, nisam imao razloga.
pisanje pisma kao i razvijanje slika zaboravljena je aktivnost, što iz tehnoloških razloga, ali ponajprije iz lijenosti. tehnologija nas je učinila lijenima i svi idu linijom manjeg otpora pravdajući se kako nemaju vremena, ja prvi, ali pisanje pisma ima svoju posebnu draž. pismo, uostalom, kao i post na blogu nemoš pistat eto tako, šunulo mi, mora postojat inspiracija koja se skupila s vremenom. pisanje pisma je k tome još zahtjevnije jer koristiš olovku i papir pa se ponekad, u naletu inspiracije, dogodi i da te zaboli ruka, za razliku od tipkivnice. također je inspirativno i to šta svoje misli, uostalom kao i kod pisanja posta, moraš uobličit u razumljivu cjelinu koja će u čitaocu pobuditi razmišljanje i empariju sa pošiljaocem. nešto slično se događa i prilikom prelistavanja starih fotografija, na svakoj čovjek zastane i nastoji prizvati sjećanje trenutka kada je nastala što kod digitalnih nije slučaj, ne zato što ne dokumentiraju neki trenutat, nego zato što se trenutak u mnoštu istih izgubio.
evo, napravite jedan mali test. napišite pismo nekom tko to ne očekuje i pregledajte stare fotografije u krugu bliskih ljudi. zabilježite te reakcije pa mi onda kažite da li fejs i ostale društvene mreže mogu zamjeniti ono što smo s vremenom izgubili? a ne stalno žugat kako se svijet otuđuje. provajte, možda vas reakcije i iznenade. :)
Post je objavljen 11.05.2020. u 14:00 sati.